Kako smo postali robovi naših telefona
Ah, san mi neće nikako na oči. Već je dva sata iza ponoći. Zar sam morao/la i večeras da ne legnem na vrijeme. Kako je brzo prošlo vrijeme, kao da sam prije par minuta ušao/la na fejsbuk. Opet ću teško ustati na sabah. Opet ću biti ne naspavan/na. Opet dosadni alarm, ništa se nisam naspavao/la. Moram u kupatilo ali ću ponijeti mobitel da dok sam na wc šolji iskoristim vrijeme da prelistam novosti. Ko zna šta se izdešavalo za ovih par sati dok sam spavao/la. Uh okasnit ću, kako sam pola sata bio/la u kupatilu. Na poslu, u školi, u društvu se iskorištava svaka prilika da se nabrzaka uđe jer ne dao dragi Allah da se šta propusti.
Kad se porodica nakon napornog dana skupi ni rahat se ne može jesti. Ima jedna hrana potrebnija od jela. Njome se nastoji nahraniti duša, na pogrešan način. Više je izlapila draž okupljanja jer izgleda svako svakom smeta. Ne može se rahat ispružiti da se uđe u virtuelni svijet i zaboravi na sve što je stvarno. Ispriča jednom prilikom jedan hadžija.“Otišao sam sa suprugom sinu i snahi. Hanuma je ostala u sobi, a ja sam sišao u dnevni boravak kako bi posjedio s njima. Kada sam došao i sin i snaha i unuk heklaju. Svako je zauzeo svoju poziciju, uzeo telefon u ruke i stalno klizi po telefonu. Ustao sam i izašao, a oni to vjerovatno nisu ni primjetili“.
Prije par godina uveliko se pričalo o štetnosti mobilnih telefona, o njegovom zračenju te da na mozak djeluje poput droge. U to vrijeme se rijetko uz mobilni telefon koristio internet. Nisu bili zastupljeni wifi signali u svakoj kući i na svakom ćošku, a i mobilni podaci su bili skupi. Ukoliko si htio da uđeš na internet morao si sjesti za računar ili laptop. Nisi mogao na wc šolji da isti koristiš niti u gostima i društvu. Danas to nažalost možeš. Danas ti je na tom malom uređaju sve dostupno. Na svakom mjestu u svakoj situaciji. Problem svaki dan biva sve veći. Duhovna praznina nastoji se popuniti virtualnim svijetom. Poređenjem vlastitog života sa našim postajemo sve prazniji, nezadovoljniji. Dugi putuju. Drugi dobivaju poklone. A mi? Mi fejsbučimo i „naslađujemo“ se nad tuđim profesionalnim fotografijama.
Ustani robe na sabah. Ne spavaj poslije sabaha. Ne uzimaj mobitel u ruke. Iskoristi berićet jutarnjih sati. Uradi nešto da nahraniš svoju dušu istinskom hranom. Ustani popravi svoju sadašnjost i svoju budućnost. Ona zavisi od tebe. Deaktiviraj sve naloge i živi svoj život. Nemoj dozvoliti da tvoj supružnik kuka kako vam je komunikacija na izrazito niskom nivou. Nemoj dozvoliti da ti beba čupa mobitel iz ruke i gleda u oči kako bi i ti nju pogledao. Nemoj dozvoliti da stari roditelj napusti prostoriju jer s tobom nema razgovora jer ti „heklaš“.
DANAS SE PROMIJENI, JER SUTRA VEĆ MOZE BITI KASNO.
Sestra E.M.M.