Posjeta kod sihirbaza / Zaljubljeni džin
POSJETA KOD SIHIRBAZA
Otišao sam, priča mi jedan brat, da mi se uči rukja, jer sam se loše osjećao. Moj dobar prijatelj mi je preporučio tog efendiju. Ušao sam u njegovu prostoriju i nakon selama sjeo na ponuđenu stolicu. Odmjerio me je od glave do pete prije nego me ponudio da sjednem. Otpočeo sam govoriti o mome problemu ali me on britko prekinu:
– Kako ti se zove majka?
– Fadila.
– Kako se preziva djevojački?
– Halalite, ne radi se o mojoj majci već o meni.
– Da, da, ali mi treba prezime.
– Fejsbuković.***
– Hm. Kad si ti rođen, kojeg datuma?
– Čekajte, ja trebam rukju. Zasto vam treba datum moga rođenja?
– Pa, nije stalno potrebno da se uči rukja. Moram prvo da vidim šta je s tobom, šta ti se desilo?
– Kako to? Gdje da vidite? Imate neku kartoteku? Dosje o meni? Kakva je to knjiga?
– Nagazio si na mrve kad si bio mali, ne treba ti se učiti, ali ti treba “zapis” da nosiš sa sobom 21 dan a onda ga zakopaj uz kakvo drvo.
– Stop. Ja hoću samo rukju. To sto vi radite, odlikuje sihirbaze! Neću to – to je haram!
– Kako hoćeš mladiću! Pitaj reisa kome bi on poslao svoje dijete da se izliječi…
– Ne znam! Ja nisam reisovo dijete.
Nakon ovog sam se obratio nekom ko uci samo rukju i ozdravio sam, hvala Bogu.
*** Događaj je istinit, uz male korekture.
Sihirbazi traže ime oca ili majke, prezime i datum rođenja kako bi džinni, izvršioci sihra, imali sigurne informacije za napad i izvršenje sihra. Oni govore o događajima iz prošlosti oboljeloga, iako nisu bili prisutni pri događaju niti im je to neko od ljudi prenio. Garantuju ozdravljenje, nafaku i poboljšanje te proriču budućnost. Između ostalog, preporučuju i sami prave “zapise” u kojima se, mimo Kur’ana, nalaze čudne formule i simboli ili brojevi, imena pa i datumi rođenja.
Najbolje je, ako se nađe ili dobije zapis ili hamajliju i sve što liči na to sihr, končiće, dlake, smotuljke, pod abdestom i bismilletom zapaliti učeći “kul euzeta”.
_____________________________
ZALJUBLJENI DŽIN
Danas sam učio rukju mladoj ženi, 24 godine, u braku dvije godine, bez djece. Nije Bosanka. Za sedam sedmica je jako smršala, na svega 42 kg. Obišli su s njom sve veće medicinske centre južne Njemačke. Bez dijagnoze. Unijeli su je kada su dolazili. Subhanallah, tek što je stala na noge, pala je na pod. Očni kapci su igrali a na učenje se podigla desna ruka. Javio se džin na njemačkom, nakon prve Fatihe i pitanja.
– Što je patiš?
– Volim je!
– Ona je udata.
– Znam.
– Pa, zašto to činiš? Jesi li došao sa sihrom?
– Nisam. Provocirala me? Kupala se dugo (svaki dan preko pola saHta i više).
– Stvaraš li joj bolest?
– Da. Napadam joj glavu i srce. Stomak.
– Jesi li Musliman?
– Jesam.
– I opet joj to činiš? Skoro si je ubio!
– Ljubomoran sam jer voli muža!
– To je teški grijeh. Moraš izaći, inače ćes se loše provesti. Boj se Allaha! Možes li pokupiti bolest?
– Mogu. Izaći cu na desnu nogu.
Podigla je nogu i udarila njome u pod. Progledala je i nije se ničeg sjećala. Održao sam im ders. Nije nikad klanjala ni ona ni muz. Izašla je nasmijana sa mužem i sa majkom. Elhamdulillah.
P.S. Ko više vremena, negoli treba, provodi u wc i u kupatilu, u ćenifi, više nego u dnevnom ibadetu, taj dan mu tukne na ćenifu – neka se preispita i pričuva! WC i kupatilo su kao fitnes studio za džine, tamo su najjači.
Hfz. Fuad Abdullah Seferagić