Znakovi po kojima se prepoznaju sihirbazi
Znakovi po kojima se prepoznaju sihirbazi:
• Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog.
• Uzima privatne bolesnikove stvari kao što su odjeća maramice, kapa itd.
• Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta, ili baci žrtvu na pusto mjesto.
• Piše talismane (vradžbine, zapise).
• Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.
• Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.
• Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određeni period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.
• Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.
• Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.
• Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.
• Priča nerazumljivim govorom.
• Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopći to.
• Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje, a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.
• U slučaju da bolesnik ne želi posjetiti sihirbaza, ovaj daje (onome ko ga je posjetio u ime bolesnika) zapise koje treba zapaliti nakon čega bolesnik “mora” posjetiti sahira.
• Ako uči naopako kur`anske sure ili ajeta (s kraja prema početku; ovime se gubi svako značenje date sure ili ajeta osim onoga sihirbazu poznatog).
• Ako stavlja sliku bolesnika u Kur`an, ako po slici bolesnika piše određene vradžbine, ili ako je stavlja u i pod ikone (ljudi, životinja).
• Po tijelu bolesnika (po spolnim organima) piše ajete ili sure. Sa istima spolno opći (sa ženama i, ili muškarcima), a uvjet liječenja je i noć ili zatamnjena prostorija.
• Traži od osobe da u periodu dok traje liječenje bude nečista, džunup, da ne obavlja vjerske dužnosti (npr. namaz) i drugo, pravdajući to time da šejtan napada onoga koji dosljedno izvršava vjerske dužnosti, što bi otežalo proces liječenja.
• Prizivanjem džina, vladara džina sa kojima dogovara izliječenje bolesnika.
• Od samog bolesnika bude traženo da prinese žrtvu džinu kao molbu istome da prestane sa uznemiravanjem. Prinošenje žrtve nekada treba biti upućeno nekome od umrlih, dobrih muslimana, ili umrlim, svecima drugih vjera.
• Bolesnik treba donijeti sahiru dio tijela (bilo koga) umrlog: kosa, nokti; vodu skupljenu nakon kupanja umrlog; zemlju sa kabura, grobova; dijelove nišana, nadgrobnih spomenika i dr.
• Od bolesnika traži da u tačno određeno vrijeme, na specifičnim mjestima, priziva duhovne snage (vradžbinama koje sihirbaz bolesniku prethodno predoči) od kojih će zatražiti otkanjanje tegoba.
• Ako odbija da liječi bolesnika, a uz opravdanje da za to nema dozvolu od svojih duhovnih vladara, ili da bolesnik ne zaslužuje milost duhovnih vladara.
• Ako za sebe tvrdi da je na statusu većem od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je sam poslanik i da je njegova objava dokinula prethodnu, a samim tim i dovoljna i jedino potrebna kao lijek bolesniku.
• Ako tvrdi da može dovesti sihirbaza koji je postavio sihir, pa to i učini ali navodnog sihirbaza vidi samo bolesnik (prisutni to nisu u stanju). Navodni liječnik je sihirbaz koji je džina, svoga saradnika doveo u očekivanom liku sihirbaza (postavljača sihira).
Almin Omerašević