Shvatio sam svrhu života na ovome svijetu

Moj otac je mnogo pio alkohol sa društvom i išao je do te mjere da je, dok sam bio dijete, i meni nudio da pijem, kao kroz šalu, što sam ja i radio…

U ranom djetinjstvu moji roditelji, koji su živjeli u komunizmu i Titinoj vlasti, podučavali su me sistemu i vrijednosti življenja. Taj komunistčki sistem promovirao im je mnoge stvari koje ne priliče jednom normalnom insanu, muslimanu, a koje su oni, usljed svog neznanja, uveliko prihvatili. Jedna od tih stvari jeste i ta da se vjera drži iza četiri zida i da ona ne treba biti u javnosti, što je, naravno, apsurd. I tako su oni mene odgajali da je normalno imati djevojku, zabavljati se, jer mi smo kao u savremenom svijetu i to je nešto sasvim normalno. Također nisu bili od onih koji klanjaju pet obaveznih namaza, čak ni na Bajram moj otac nikada nije išao.

Moj otac je mnogo pio alkohol sa društvom i išao je do te mjere da je, dok sam bio dijete, i meni nudio da pijem, kao kroz šalu, što sam ja i radio. Uz takve roditelje koji svoju djecu ne samo da ne sprečavaju da idu putem propasti, već ih oni još i “guraju” tamo, nije bilo za očekivati od takvog djeteta da, po nekim našim ljudskim parametrima, ikada bude uzor među svojim prijateljima. A tek sada kada vam još kažem da su, uz takve roditelje, moji prvi tadašnji “prijatelji” bili nevjernici koji su nosili imena koja nose muslimani, međutim, psovali su, ismijavali se sa islamom itd., a pored toga činili su i ostale poznate velike grijehe.

To je tako išlo svojim tokom, sve dok se nisam počeo družiti sa jednim čestitim insanom koji je išao u džamiju. I tako jedne večeri mi smo otišli na predavanje, a bio je ramazan i to njegova zadnja trećina. Na tom predavanju govorio je jedan od naših najpoznatijih daija na temu Sudnjeg dana i njegove težine, pa je spomenuo, između ostalog, i to da će taj veliki dan trajati pedeset hiljada godina. To je za mene bio šok, odmah sam počeo razmišljati o tome. Shvatio sam da je to istina u koju nema sumnje. Jer samo ako budete čitali Kur’an, uvidjet ćete da je to mogao objaviti samo Uzvišeni Stvoritelj, kojem ravnog nema, a da ne govorimo o naučnim činjenicama koje su spomenute u Njegovoj plemenitoj knjizi Kur’anu, a koje naučnici tek sada otkrivaju, tako da postaje kristalno jasno da je to zaista samo čista istina.

I kada sam to čuo, shvatio sam da ovdje na dunjaluku provodimo oko sedamdeset godina, manje ili više, dok ćemo na Sudnjem danu biti pedeset hiljada godina, a da ne govorimo da nakon toga slijedi vječno uživanje ili pak vječna patnja, da nas Allah sačuva; i kad čovjek tako razmisli, bez sumnje je bolje ovo prvo, tj. da se malo strpimo na ovom prolaznom, kratkom dunjaluku, a kasnije da vječno uživamo. Nakon tog momenta bio sam u to ubijeđen i shvatio sam svoju svrhu na ovome svijetu. Od tog trenutka započinje moj novi život, osjećao sam se ispunjeno i smireno, a što prije nisam bio. Pored toga što nisam znao šta se uči u namazu, ja sam istog momenta počeo klanjati beš-vakat. Klanjao sam gledajući u papir na kojem je pisalo šta se uči u namazu sve dok nisam naučio napamet, i bilo je jako smiješnih momenata zbog mog neznanja, i to je bilo jako simpatično kada se sjetim svega toga.

Od tada sve do dana današnjeg, već desetak godina, ne propuštam namaz. Moj život se popravio u svakom segmetu, postao sam smiren i ispunjen. Moj život je dobio svrhu i sada znam zbog čega živim. Poželio bih svakome ovaj osjećaj, on je neopisiv. Jedino je islam taj koji čovjeka učini sretnim i zadovoljnim, takav osjećaj ne postoji na ovome dunjaluku osim u islamu. I na kraju želio bih poručiti svima da uzmu Kur’an u ruke i da ga pročitaju, i uvidjet će da Njemu nema ravnoga, pored toga neka vide naučne činjenice koje je Kur’an objasnio prije više od 1400 godina, a koje nauka tek danas otkriva. I zbog toga vidimo kako se ljudi danas masovno vraćaju islamu.

Tekst poslao brat I. O.