Važnost ljubavi

Ovdje se pod ljubavi misli na ljubav prema Allahu i u ime Allaha, ovakva ljubav je ibadet.

U djelu Revdatul-muhibbin stoji: „Ljubav je temelj svih djela, jer čovjek ne radi osim ono što voli, i to s ciljem da pribavi neku korist ili, pak, otkloni određenu štetu.
Kada uradi nešto, to čini iz ljubavi prema tome, poput konzumiranja hrane, ili zbog nečeg drugog, poput lijeka.

Ibadet prema Allahu zasnovan je na ljubavi i ona je srž samog ibadeta. Ibadet bez ljubavi je kao tijelo bez duše.“

Pojašnjavajući važnost ljubavi, Ibn Tejmijje kaže: „Svaki postupak i kretanje na ovome svijetu utemeljeni su na ljubavi i želji, kao što je mržnja i prezir razlog svakom ostavljanju djela. Upravo zbog toga, glavnica imana je ljubav i prezir u ime Allaha, pa onaj ko bude volio, odnosno prezirao u ime Allaha i ko bude davao i uskraćivao u ime Allaha, upotpunio je svoje vjerovanje.“

Također kaže: „Ljubav prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jedna je od najvećih imanskih obaveza i jedan od najvećih principa i pravila vjerovanja.
Ljubav je čak temelj svakome djelu koje spada u domen imana i vjere, kao što je i vjerovanje osnova svakog govora koji spada u domen imana i vjere.
Svaki pokret na ovome svijetu dešava se zbog ljubavi, bilo da je ona pohvalna ili pokuđena. Sva imanska djela proizlaze iz ljubavi koja je pohvalna, a temelj te ljubavi je ljubav prema Allahu.

Djelo koje je zasnovano na pokuđenoj ljubavi kod Allaha neće biti primljeno i ne računa se dobrim djelom.

Dakle, sva imanska djela proističu iz ljubavi prema Allahu, jer Allah ne prima djelo koje nije učinjeno radi Njegovog zadovoljstva i Lica.“
Zatim kaže: „Ako je temelj svakog djela vezanog za vjeru iskrenost u ime Allaha i ispovijedanje vjere samo Njemu, onda se ono što se samo po sebi želi voli radi njega samog, i to je savršena ljubav.
Ali u većini slučajeva ono što se traži od djela naziva se ibadetom, kao što Uzvišeni Allah kaže:
“Džine i ljude sam stvorio samo da mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56.)

“O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (El-Bekare, 21)

Ibadet obuhvata potpunu i savršenu ljubav i poniznost. Voljeni koji se ne veliča i kome se nije ponizno ne može se obožavati, također onaj ko se veliča a ne voli se, ne može se obožavati.“
Ako je ljubav prema Allahu temelj imana i vjere, onda se upotpunjavanjem te ljubavi upotpunjuje iman i vjerovanje, dok se umanjivanjem te ljubavi umanjuje tevhid (ispravno vjerovanje) roba.

Ljubav je najviši i najuzvišeniji stepen robovanja. Ljubav je najveći pokretač srca ka Allahu, jer je ljubav sama po sebi ciljana i na ovome i na Onome svijetu, za razliku od straha koji će nestati.

Šejhul-islam veli: „Znaj da su tri pokretača srca ka Allahu: ljubav, strah i nada. Među njima najjači pokretač je ljubav i ona je sama po sebi nešto što se traži, i njeno postojanje vezano je i za ovaj i za Onaj svijet, za razliku od straha koji će nestati na onome svijetu.
Uzvišeni Allah kaže:
I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici. (Junus, 62)

Strahom se želi upozoriti i spriječiti skretanje sa Pravog puta, a nada ga vodi. Ovo je veliki temelj o kojem svaki rob mora povesti računa, jer bez njega robovanje nije ostvareno, a svakome je obaveza da bude rob Allahu, a ne nekome drugom.“

Na veoma lijep način, Ibnul-Kajjim je opisao ljubav prema Allahu, kazavši: „To je stepen za koji su se natjecali oni koji su željni natjecanja, ka kojem su se usmjerili trudbenici, čijoj su spoznaji hitali oni koji su u svemu htjeli biti prvi, zbog kojeg su izgarali oni koji vole (Allaha).
Na povjetarcu njenog duha plove pobožnjaci. Ona je neophodna hrana srcu i duši. Radost očima. Ona je život, pa ko nema ljubavi, on spada u grupu mrtvaca. Ona je svjetlo koje ako neko izgubi, onda luta u moru tmina. Ona je lijek koji ako neko ne bude imao, onda njegovo srce napadaju sve bolesti. Ona je slast koju ako neko ne postigne, onda cjelokupan njegov život predstavlja brige i bolove.

Ona je srž djela i vjerovanja, onda je suština svih stanja i ako nje nema, onda je to poput tijela koje nema duše…

Kada je Allah sve određivao, odredio je i svojom mudrošću da čovjek bude uz onoga koga voli. Kako li je samo to divna blagodat za one koji vole.“ 

Također kaže: „Ukoliko bi ljubav bila poništena, poništili bi se svi putevi vjerovanja i ihsana i svi stepeni koji vode do Allaha.

Ljubav je suština svakog stanja i djela, i ako ljubav u njemu nije zastupljena, onda je on poput mrtvaca koji nema duše. Odnos ljubavi prema djelima je kao i odnos iskrenosti prema njima, ona je čak srž iskrenosti, ustvari, onda je sami islam, jer predanost biva poniznošću, ljubavlju i pokornošću u ime Allaha. Onaj ko nema ljubavi, nema ni islama.

Ljubav je, ustvari, srž kelimei-šehadeta, la ilahe illellah, jer ilah (istinski bog) je onaj kome robovi teže iz ljubavi, straha i nade, veličajući Ga i pokoravajući Mu se, tj. mole Ga i obraćaju Mu se. On je onaj kome su srca naklonjena, tj. koga vole i kome su predana i ponizna.“

Citat iz djela “Vjerovanje bošnjaka između ispravnog i pogrešnog” autora mr. Jakuba Alagića