Rastanak sa dunjalukom možda je mnogo bliži nego što mislimo…
Jutros je na ahiret preselila meni draga osoba, majka dvoje maloljetne djece. Svoj život na dunjaluku je završila, Allahu se vratila. I ova žena, kao i svako, imala je dunjaluka, i djecu i muža i posao… Sve se promijenilo u nekoliko dana kada je saznala da boluje od teške bolesti. Tada je njenu svakodnevnicu zamijenio bolesnički krevet, vitalnost zdrave sredovječne žene zamijenila je strepnja u hodniku bolnice dok bi čekala da joj ljekar saopći da su ćelije karcinoma opet napredovale, radost u kući zamijenila je tuga njene djece dok bi gledali kako majka opet gubi nadu. Kćerka koja ulazi u najosjetljivije godine adolescencije više neće imati majku za najbolju prijateljicu, njeno druženje sa školskim drugaricama od danas će biti zamijenjeno kućanskim poslovima, jer je jedino žensko u kući. Od danas se život dvoje maloljetne djece mijenja: morat će odrasti “preko noći”, kada malo “dođu sebi”, morat će vrlo brzo shvatiti da njihove majke više nema, da su izgubili i svoj oslonac u životu, osim jedinog roditelja koji je bio u radnom odnosu.
Molim Allaha da podari sabura njenoj porodici, da im Allah otvori srce za Uputu, da izvuku pouku iz ovog iskušenja, da shvate da je danas njihova mama preselila na ahiret, a sutra neko od njih, da život provedu u pokornosti u Allahu, da im padanje na sedždu Allahu bude jedino padanje u životu! Amin!
Sestra A. F.
__________________
Priča mi jedna bliska osoba… Došao čovjek jučer u hitnu, dok je ona tu sjedila. Nešto ga zagušilo, srce ga zažigalo i došao sa hanumom u hitnu da se javi i da vidi šta je. Nakon nekog vremena, izvukoše čovjeka prekrivenog čaršafom. Mrtvog. Subhanallah! Došao čovjek iz Austrije na odmor, planirali kuda sve ići, šta sve kupiti…ostao tu, neće se više ni vraćati tamo, jer zemlji se vratio. Ženi nije ništa jasno. Ulazi u hitnu kod njih i pita ih: “Šta mi bi sa čovjekom?” Nakon toga, suze, jecaji, vrisak… Svi prisutni su plakali.
Danas gledam sa prozora svoje sobe…dženaza. Sjedam u auto i vozim, očekujući redove auta i pitajući se kako ću se ‘provući’, jer i jučer je jedna bila i bila je gužva. Dolazim, nijedno auto, svi su već otišli svojim kućama. Mezar ‘frišak’, kiša ga već natopila. Sam. Čeka meleke Ispitivače. Nema voljenih. Nema bliskih. Nema nikoga, osim komšija u kaburovima. Otišli ljudi za svojim obavezama, svojim životima, čekajući i sami na isti dan i sudbinu. Svakoga dana odlaze, a mi slabo pouku uzimamo…
Amila Žužić
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
