Što se tiče samo vjerovanja, imana, većina ljudi tvrdi da posjeduje iman i da vjeruje.

Veći dio vjernika samo općenito ili u globalu vjeruje, ali ono pojedinačno i detaljno vjerovanje koje podrazumijeva prihvatanje s poznavanje, znanjem, ljubavlju, poštovanjem i uvažavanjem svega onoga s čime je poslan Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, poznajući čak i ono što je prezreno i pokuđeno, takvo vjerovanje posduju samo odabrani u ovom ummetu, odabranici Poslanika sallallahu alejhi we sellem kao što je bio Ebu Bekr Es-Siddik i kao što su bili oni koji pripadaju skupini istinoljubivih, sidikun.

Neki ljudi svoj iman zaokružuju na samo jedan dio imana, a to je priznavanje da postoji Stvoritelj svijeta, Koji je sam stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih. Ali treba naglasiti da ovo nisu poricali ni obožavaoci kipova u Meki, Kurejšije i druga plemena.

Zato imamo one koji smatraju da je iman samo izgovaranje šehadeta, bez obzira da li čovjek poslije toga praktikovao vjeru ili ne, te hoće li srce tu izjavu iskreno potvrditi ili će je poreći ?

Tu si i oni koji misle da je vjerovanje samo puko priznavanje Allaha kao Stvoritelja svjetova i Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, kao Njegovo Poslanika makar to ne izjavili riječima i ne potvrdili dobrim djelima. Štaviše oni smatraju da onaj koji vriđeja i psuje Allaha Uzvišenog i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, te čini velike grijehe, ako u srcu priznaje Allahovu jednoću i poslanstvo Muhammeda sallallahu alejhi we sellem, da je i takav čovjek pravi vjernik.

Zatim dolaze oni koji kažu da je iman ono na čemu su zatekli svoje očeve i pretke bez obzira ko su oni bili. Njihovo vjerovanje zasniva se na dvije pretpostavke:
1. To su govorili naši preci i prethodnici
2. Ono što su rekli da je istina

Zatim, tu je i skupina koja smatra da je iman lijep ahlak, dostojno i uljudno ophođenje, vedrina i osmijeh na licu, lijepo mišljenje o svakome, te zanemarivanje ljudskih mahana i pogrešaka.

Spomenut ćemo one i koji smatraju da je iman odbacivanje dunjaluka kao i prekidanje veze s njim, te izbacivanje iz srca svega što je dunjalučko i potpuni asketizam i odricanje od dunjalučkih blagodati. Kada pronađu čovjeka koji ispunjava ove uvjete, uzdižu ga na stepen predvodnika u vjeri, makar znanjem i praksom bio daleko od imana.

Stepen dalje od ove prethodne skupine jesu oni koji smatraju da je iman samo spoznaja koja nije uvjetovanje praktičnim potvrđivanjem imana.

Zaključak

Sve spomenute skupine nisu spoznale suštinu imana, nisu ispunile njegove uvjete niti su ga doživjele. A možemo i podijeliti i ovako:
– Oni koji su iman učinili djelima koja ga ustvari, poništavaju i brišu
– Oni koji u iman uvrštavaju ono što nije od njega
– Oni koji za iman drže neki od njegovih uvjeta, ali to nije dovoljno da bi se iman upotpunio
– Oni koji kao uvjete imana postavljaju ono što je suprotno suštini imana i što ga briše

Stvarni iman je daleko od svega toga. Iman je kompleksna stvarnost sastavljena od poznavanja onog s čime je došao Allahov Poslanik, zatim prihvatanje toga s čvrstim uvjerenjem, potom izjavljivanje toga riječima, pa povođenje za tim s ljubavlju i pokornošću, te izvršavanje svega što nalaže, formalno i suštinski, i na kraju poziv shodno mogućnostima. 

Put koji vodi ka Allahu Svevišnjem ogleda se u neprikosnovenom pokoravanju i povođenju za Allahovim Poslanikom, suštinski i formalno, zatim u zatvaranju oka srca od gledanja ili okretanja nekom drugom pored Allaha Svemoćnog.

A od Allaha zavisi svaki uspjeh.

Ibn Kajjim El-Dževzije, Riznica znanja, str. 254