O dobrim vladarima
Bio si pošten pa je i narod takav
-Kada je S’ad ibn Ebi Vekkas, Allah s njim bio zadovoljan, zauzeo teritorije koje su do tada bile pod upravom perzijskog carstva i došao u posjed silnog bogatstva Kisre (perzijskog cara), koje se sastojalo od raznih dragocijenosti u blagu, raskošnoj odjeći i carskom nakitu koji su njihovi carevi gomilali i sakupljali diljem svijeta tokom stoljeća svoje vladavine, kompletnog ga je poslao halifi Omeru ibn Hattabu r.a…
Kada je Omer r.a. ugledao to ogromno bogatstvo rekao je:
“Zaista su ljudi (aludirajući na S’ada ibn Ebi Vekkasa r.a. i njegove drugove) pošteno izvršili dostavu (ovog amaneta tj.blaga) povjerljivima (aludirajući na sebe i ostale ashabe r.a.), a Alija ibn Ebi Talib r.a. na to reče:
“Bio si pošten pa je i narod takav, a da si pokleknuo (tom iskušenju) i narod bi pokleknuo.”
Biser i žeravica
Kćerka pravednog halife Omera ibn Abdul -Aziza r.a., je poslala svome ocu biser i poručila mu:
“Voljela bih da mi pošalješ biser sličan ovom kako bi od njega napravila naušnice.”
Kao odgovor na tu njenu želju, halifa joj je poslao dvije žeravice i poručio:
“Ako možeš od ovih dviju žeravica napraviti naušnice,poslat ću ti biser koji si tražila!?”
Najsretniji namjesnik i lider kod Allaha dž.š.
Omer ibn Hattab r.a., je poslao svom namjesniku Ebu Musau el-Eš’ariju r.a., pismo u kojem mu kaže:
“Najsretniji namjesnik kod Allaha dž.š., je onaj čiji su podanici s njim sretni i zadovoljni.Čuvaj se nepromišljenih postupaka, jer ako budeš takav, i tvoji pomoćnici i saradnici će se povesti za tobom, pa će tvoj primjer biti poput domaće životinje (krave, ovce) koja je ugledala nabujalu travu i pojurila na ispašu, želeći da se njome nahrani i tako dobije na težini, a ne zna da joj to ubrzava čas smrti (klanje).”
Halifa Alija ibn Ebi Talib r.a., i njegov odnos prema ehlul-kitabijama (jevrejima i kršćanima)
U doba halife Alije ibn Ebi Taliba r.a., jedan musliman je optužen da je ubio jednog ehlul-kitabiju, te je sudskim procesom dokazano da je on ubica. Alija r.a., je naredio da se izvrši odmazda (kisas) tj. da se ubica pogubi. Potom je halifi došao brat ubijenog i rekao:
“Ja odustajem od primjene odmazde (koju sam zahtijevao i na koju imam pravo).”
Alija r.a., mu uzvrati riječima:
“Da li ti je neko prijetio ili te uplašio?”
Ovaj čovjek odgovori:
“Ne, nego prihvatam da uzmem otkupninu (krvarinu, diju), jer znam da mi se moj brat neće vratiti smrću ovog čovjeka.”
Halifa Alija r.a., je pustio ubicu na slobodu (nakon što su on i njegova porodica isplatili otkupninu) i rekao:
“Ko bude pod našom upravom (tj. od građana nemuslimana), njegova krv je vrijedna kao i naša krv (tj. njegov život je zaštićen zakonom kao i život nekog od muslimana), a on ima pravo i na otkupninu koja je ista kao i naša otkupnina (tj. kao u slučaju ubistva jednog od muslimana).”
Oporuka halife Ebu Bekra r.a.
Kada se halifi Ebu Bekru r.a. približio smrtni čas, pozvao je svoju kćerku Ajšu, majku pravovjernih r.a. i kazao joj:
“O Ajša, bio sam vladar muslimanima i nisam ništa od njih uzeo (novca, blaga) da bih to zadržao za sebe. Jeli smo skromna jela koja i oni jedu i oblačili grubu odjeću koju i oni oblače. Kod mene nije ostalo ništa od imovine svih muslimana, osim ove iznurene deve i ovog sluge, pa ih vrati; ja se ne želim susresti s Allahom a do kod mene bude ičega što je vlasništvo svih muslimana.”
Ja se nadam nagradi Allaha dž.š., kada spavam i kada sam budan
Sin Omera ibn Abdul-Aziza r.a., je probudio svoga oca i rekao mu:
“Kako možeš mirno spavati dok još ima žalbi koje su ti proslijeđene,a još nisi odgovorio na njih i proveo Allahovu presudu po tim pitanjima?”
Otac mu odgovori:
“O sinko moj, i moje tijelo ima svoje granice, pa ako mu ne dam vremena za odmor, napustit će me. Kada bih ja preforsirao svoje tijelo, za vrlo kratko vrijeme bih porsnuo i propao. Ja se nadam nagradi Allaha dž.š., dok spavam, kao što to činim i kada sam budan. Zaista je Allah dž.š., mogao objaviti cijeli Kur’an odjednom da je htio, ali je objavljivao po par ajeta kako bi iman (vjerovanje) uhvatio svoj korijen u srcima ljudi.”