Nema sumnje da je porast društvenih mreža vrlo koristan za muslimane, u saznavanju novih vijesti, kampanja te iznad svega, u širenju i pružanju znanja. Ali, kao i sa svakim uređajem, ako se ne koristi na ispravan način i ne primjenjuje adekvatno, može postati štetan. Društvene mreže se nimalo ne razlikuju, kao što se može vidjeti u nedavnim događajima na YouTube-u, kada je mladi daija iz Engleske prozvao i kritikovao američkog šejha. Jedna od tih šteta jeste da društvene mreže postaju platforma u kojoj se rađaju javne rasprave i svađe, zatim se dijele širokim javnim masama (šerovanjem, lajkovanjem i tvitovanjem), koje na to odgovaraju a zatim opet dijele dalje i krug se nastavlja.

Takve rasprave se, nažalost, često odvijaju između učenih ljudi, muslimana praktikanata i daija, i to u vremenu kada publicitet često biva glavni razlog raspirivanja ovakvih rasprava, što uzrokuje mnoge podjele umjesto ujedinjenje ummeta (u ovim neizvjesnim vremenima u kojima živimo). Zabrinjavajuća je činjenica da mnogi traže opravdanje svojim raspravljanjima, isticanju grešaka drugih muslimana i uzvraćanju na „prozivke i optužbe“, govoreći da je to islamska dužnost. Po ovom pitanju, navodimo mišljenja naših velikih učenjaka, kako bismo shvatili da opisani način razmišljanja i ponašanja nije u skladu sa našom lijepom vjerom.

Riječi šejha Muhammeda Nasiruddina el-Albanija

„Slušaj, brate moj. Iskreno savjetujem tebe i ostale mlade poput tebe, koji se nalaze u nekoj vrsti devijacije – tako se nama čini, a Allah najbolje zna – da ne trošiš svoje vrijeme u opovrgavanju, pobijanju jedni drugih, govoreći da ovaj ima to pri sebi, a ovaj ima to pri sebi. Ovo je zbog toga što, prvo: u tome nema nikakvog znanja, drugo, ova izvještačenost rađa samo neprijateljstvo i mržnju u srcima i uzrokuje da se u srcu javljaju prijezir i odbojnost. Pa je na tebi da tražiš znanje. Znanje će ti razjasniti stvarnost govora, u kojem se hvali osoba koja ima mnogo grešaka, i da li on zaslužuje da se označi kao novotar.

Ipak, zašto imamo želju da kopamo po ovakvim pitanjima? Zaista, savjetujem te da ne ulaziš u takva pitanja. Stvarnost jeste da se mi žalimo na podjele koje se dešavaju između onih, koji se opisuju kao pozivači Knjizi i sunnetu, ili kako mi kažemo „selefijska da’wa“, a najveći uzrok razdora i podjela, a Allah najbolje zna, jeste slijeđenje prohtjeva i strasti, te zlih nagovaranja naših duša. A nikako zbog prisutnosti različitih ideja i mišljenja. Dakle, ovo je moj iskreni savjet.“
(Silsiletul-huda we-nnur (784/1), izdat 1. Rebi-ul- Evvela 1414 H. (09.12.1993.)

Riječi šejha Abdul-Aziza b. Abdullaha b. Baza

„U današnje doba je postalo uobičajeno, da mnogi od onih koji se pripisuju znanju i pozivanju u dobro, upadaju u omalovažavanje mnoge svoje braće koji su dobro poznate daije, i govore protiv časti islamskih učenika i daija. Ovo se ponekad čini tajno, u njihovim krugovima, poneka na kasetama koje se dijele među ljudima, ili nekada javno spominje na njihovim okupljanjima u džamijama. A ova stvar se suprotstavlja naredbi Allaha i Njegovog Poslanika sa brojnih aspekata.

Pa iskreno savjetujem tu braću, koja su zapala u klevetanje i blaćenje daija, da se trebaju pokajati Allahu, Uzvišenom, zbog onog što su napisali svojim rukama i onim što su rekli svojim jezicima, što je možda bio uzrok da se iskvare srca nekih mladih ljudi, ispunjavajući ih mržnjom i zlonamjernošću, i odvraćajući ih od sticanja korisnog znanja i pozivanja ka Allahu, zato što su bili zauzeti sa „rekla-kazala“ (tračanjem i širenjem glasina), i govorom o ovoj ili onoj osobi, i zbog lova na greške drugih ljudi, i opterećavanjem sa ovim.

Shodno tome, iskreno ih savjetujem da trebaju ispraviti šta god su počinili, i ograditi se od ovim sličnih djela, putem pisanja ili sličnih metoda. Trebaju ukloniti šta god je ušlo u umove i misli onih koji su ih slušali i trebaju poduzeti plodonosna djela koja će ih približiti Allahu i koja će biti korisna Allahovim robovima. Trebaju se paziti brzopletosti u proglašavanju tekfira, tefsika i tebdia nad ljudima, bez pojašnjavanja istine i bez uspostavljanja dokaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god kaže svome bratu: „Nevjerniče“, vratit će se na jednog od njih dvojice.“ Ovaj hadis je vjerodostojan.
(Medžmu’ Fetawa we Meqalat Mutenewwi’ah (7/311-314), sažeto)

Riječi šejha Muhammeda Saliha b. El-Usejmina

„Neophodno je da onaj ko traži znanje čuva svoje vrijeme od uzaludnog trošenja. A trošenje vremena se dešava na mnoge načine.

Prvo, da pojedinac ostavlja pamćenje i ponavljanje onoga što je pročitao.

Drugo, da pojedinac sjedi sa svojim prijateljima i upušta se u isprazne i beskorisne razgovore, koje nemaju nikakvu korist.

Treće, a to je najštetnije po onoga ko traži znanje, da nema druge brige osim da traga za tuđim izjavama: ovaj je rekao ovo, a onaj ono („rekla-kazala“), i za onim što se dogodilo u pitanjima koja ga se ne tiču. A nema sumnje da je ovo od slabosti njegovog islama, obzirom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od ljepote islama čovjeka jeste ostavljanje onog što ga se ne tiče.“ Upošljavanje samog sebe sa „rekla-kazala“ i pretjeranim ispitivanjem je gubljenje vremena. U stvarnosti, to je bolest koja, kada uđe u čovjeka – a Allaha molimo za dobro – postaje mu glavna briga.

Zbog toga, on može iskazati neprijateljstvo onome ko ne zaslužuje neprijateljstvo, ili pokazati prijateljstvo onome ko ne zaslužuje prijateljstvo, zato što ga bavljenje ovim pitanjima odvraća i zabavlja od znanja, pod izgovorom „uzdizanja istine“, dok se o tome ne radi! Umjesto toga, radi se o zabavljanju za pitanja koja ga se ne tiču. Međutim, ako ti dođe vijest, a ti je nisi tražio, pa, svi ljudi prime vijesti ali se ne zabave sa tim, niti im postane najveća briga. Zato što ovo zauzme onoga koji traži znanje, pokvari njegova djela i otvara vrata dijeljenja ummeta u stranke, što onda dijeli ummet.“
(Kitabul-ilm, 204-205)

Riječi šejha Abdullaha el-Gunejmana

„Od posljedica djela ovih pojedinaca jeste da su zbunili mnoge mlade ljude. Kao rezultat toga, neki mladi ljudi su skrenuli sa pravog puta i počeli da slijede one, koji kritikuju druge ljude, koji su se ispriječili putu da’we i blokirali Allahov put, koji su ih naveli na to. Neki mladi ljudi, kao rezultat pojedinaca koji kritikuju druge, sada osjećaju veliki jaz između njih i učenjaka, te sada imaju veliku bojazan, zbog čega se udaljavaju od učenjaka. Neki su počeli svrstavati ljude prema onima što čuje od ovih ljudi, govoreći: taj i taj je ihvanija, zato što priča, posjećuje, sjedi sa osobom koja je ihvanija, ili taj i taj je sururi, ili je od ulizica itd. Iznenađujuće je da ovi ljudi misle, da čineći ovo, primjenjuju metodologiju „el-džerh wet-ta’dil.“

Usvojili su ova djela, vođe neznalice, koji su u zabludi i druge odvode u zabludu. Na muslimanu je da se boji Allaha u pogledu sebe, i tih jadnih duša koji nisu ni četvrtina, niti desetina od učenog. U vjerodostojnom hadisu se kaže: „Da Allah uputi jednu osobu tvojim sebebom, bolje ti je od krda crvenih deva.“ (Buhari, 2942)

Što znači da ti je to bolje na ovom svijetu. Shodno tome, ko odvede u zabludu jednu osobu, nosit će ogroman teret, kao što je Allah, Uzvišeni, rekao, nakon spominjanja priče kada je jedan Ademov sin ubio drugog: „ Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao .“ (El-Maide, 32.)

Zbog toga, odvesti nekog u zabludu po pitanju njegove vjere je mnogo, mnogo gore nego ubiti ga. Zbog toga, izjave po pitanju vjere moraju se iznositi sa dokazima, ili iz Allahove Knjige, ili iz sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prilikom iznošenja takvih izjava pojedinac treba željeti samo Allahovo lice, i pojedinac mora saznati da li je šteta koja će proizaći iz tog govora veća od koristi, i da namjera pojedinca nije zbog zavisti prema pojedincu ili zbog slijeđenja vlastitih strasti. (El-Hawa we etheruhu fil- hilaf, 33-34)“

Izvor: islam21c.com
Prijevod i prilagodba: Redakcija N-UM