Budi poput Omera, radijallahu anhu, i odbrani čast muslimana!

Tekst je poslala anonimna studentica jednog islamskog fakulteta u BiH

Sutradan sam ušla u njegovu kancelariju, dala člansku kartu jer je dao poprilično veliku donaciju, pa je rekao: “Hoćeš ti reći šta je bilo?” Zatim sam mu objasnila svoje stanje. Tada mi je izvadio novce i stavio na sto i kazao da uzmem novce, iako sam odbijala uporno, a on opet ponovi da neće halaliti ako ne primim hediju. Uvijek je ponavljao da je uvijek tu i da su vrata otvorena za svakog studenta koji ima bilo kakav problem i govorio bi da smo svi mi poslani s misijom da jedni druge saslušamo, pomognemo, zaštitimo. Mnogo drugih studenata doživjelo je istu i veću pomoć tog profesora, da bi jedne godine bila bačena ljaga na njegovu čast…

Da li ste ikada imali želju da na sav glas odbranite čast muslimana, muslimana čiju dobrotu i znanje osjetite i vidite čim prođete kraj njega? Imala sam tu želju, ta želja je već nekoliko godina u meni, ali moj se glas nikada nije toliko mogao čuti… Pokušavali su to i oni veći od mene, ali nisu uspijevali, ko sam onda ja? Zato, sada ću vam reći i zamoliti da ova priča preko vašega portala odjekne. Vi ste jedini koji trenutno možete mnogo pomoći u čuvanju časti veoma bitnog insana.

Krenula sam na fakultet, počela sam da super učim, da redam desetke, međutim, zbog rasutog života kod kuće, konstantnih svađa u kući mame i očuha, konstantnih problema, odlučila sam da se preselim u grad, da budem blizu fakulteta, i u miru… bar jednom u životu. Nije sve tako lako, finansije su bile problem, počela sam volontirati, davati instrukcije, bila sam razvučena na mnogo strana, predavanja su počela biti sporedna stvar. Kasnila sam, spavala na predavanjima, mama je bila bolesna i ležala je u bolnici, kolokvije sam radila sve lošije. Pored toliko studenata, da jedan profesor, doktor, obrati pažnju? Pođoh sa bliskom kolegicom da tom profesoru dostavim seminarski rad, a on upita: “Ima li možda neki problem koji bi ti mogla reći profesoru. Vidim ove izostanke pa da ponudim pomoć?” Međutim, rekla sam da je sve uredu. Isti dan, poslije jacije, stajala sam u jednoj trgovini i volontirala, a Allah dade da baš on prođe i da me vidi tu. Zastade, dade donaciju i reče: “Idi kući učiti, odmoriti, ima vremena za zaraditi.”

Sutradan sam ušla u njegovu kancelariju, dala člansku kartu jer je dao poprilično veliku donaciju, pa je rekao: “Hoćeš ti reći šta je bilo?” Zatim sam mu objasnila svoje stanje. Tada mi je izvadio novce i stavio na sto i kazao da uzmem novce, iako sam odbijala uporno, a on opet ponovi da neće halaliti ako ne primim hediju. Uvijek je ponavljao da je uvijek tu i da su vrata otvorena za svakog studenta koji ima bilo kakav problem i govorio bi da smo svi mi poslani s misijom da jedni druge saslušamo, pomognemo, zaštitimo. Mnogo drugih studenata doživjelo je istu i veću pomoć tog profesora, da bi jedne godine bila bačena ljaga na njegovu čast. Svakako, danas dobrota nekog tako uvaženog, veoma se često protumači pogrešno. Lako je biti zao i napuhan, treba biti skrušen pored kijamet titula i ostati neukaljan…

Mnogo su ga ponižavali, čak uhodili i pratili, rasuli ono najvažnije, porodicu, mnogo su na njega lagali, a on je to sve trpio dostojanstveno. Nekada bih ga vidjela kako od umora zaspi na ispitu, a donedavno je na nas kao sokol motrio da sve bude što pravednije… Tuga se ulila u moje srce, jer sam duboko u sebi osjetila da on nije zaslužio da se o njemu stvori ružna slika. Ne znam šta se dalje desilo, ali znam da me je naučio mnogim očinskim savjetima za koje sam ostala uskraćena jer nikad nisam ni imala oca. Svojom mudrošću i pravednošću mnoge je djevojke naveo na hidžab i povratak Gospodaru, kao i mene. Sjetih se Omera, radijallahu anhu, koji je rekao da bi za čast muslimana digao vojsku i na kraj svijeta otišao da je brani, a njemu učiniše muslimani nepravdu. Njegovo ime neću spomenuti, sigurna sam da će oni koji su upoznati ovim slučajem znati o kojem je profesoru riječ, a i on će ove riječi osjetiti.

Dragi profesore, učitelju, savjetniče, tvoj trud, tvoje spuštanje pogleda kad prolaziš kroz hodnik i tiho nazivanje selama, tvoje tajno, redovno učenje sure El-Kehf, tvoje sakrivanje dobrih nakana i djela, tvoje šaputanje zikra (estagfirullah) kada je vrijeme testa pa se šetkas oko naših klupa, pamtimo, poštujemo, u ime Allaha volimo i cijenimo. Naučio si nas mnogim mudrostima i u našoj si dovi da se tvoje stanje popravi.