Priča jednog mladića
Priča jednog mladića me baš dojmila, pa je moram napisati radi ibreta: Rođen je u veoma bogatoj porodici, od malena je “ležao na parama” što bi se reklo. Imao sve što poželi. Putovao kud god je htio. Obišao pola svijeta. Nosao najnovije mobitele, vozio najnovije automobile, nosio najskuplju odjeću, živio poput kralja, ničeg mu nije manjkalo u materijalnom smislu. Živeći tako luksuznim životom, odjednom mu je sve postalo besmisleno, svega se prezasitio. Počeo je da traga za nekim (u njegovoj glavi nedokučivim odgovorima), šta će biti sa svim tim što on ima nakon smrti i do kad će on uopće uživati u tom luksuzu… Srećom, naišao je na pravu osobu koja mu je dala jednostavne odgovore i nakon toga je počeo čitati o vjeri. Kako i sam kaže najviše ga je vjeri vratilo sljedeće: “Kako pred Allaha bez namaza?” i drugo: “Kako položiti račun pred Allahom za svaki dinar koji je zaradio i na šta ga je potrošio?”
Otad je on prvi u saffu, trči uvijek s posla na namaz jer zna vrijednost namaza u džematu, postao je toliko ponizan i skroman. Toliko je velik u očima ljudi zbog svog bogatstva, a tako malen kada padne na sedždu jer zna da je on samo jedan obični rob Uzvišenog Allaha. I kako sam kaže, nekad je imao sve, a ustvari ništa nije imao bez Allaha i bez sedžde. A sad i da mu uzmu sve to što ima, bit će na dobitku jer ima vjeru i jer zna smisao postojanja na ovom svijetu. Tako malo nam je potrebno da budemo sretni i ispunjeni. Uzmimo vjeru i uvijek ćemo biti na dobitku.
Minela Maksumić