Pomoć bratu muslimanu na istini

Enes ibn Malik prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili da je njemu učinjena nepravda!” Upitan, kako će mu se pomoći ako čini nepravdu, Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „Tako što ćeš ga uhvatiti za ruku.” tj. spriječiti da više ne čini nepravdu, jer je i to svojevrstan vid pomoći.”[1]

Iz ovog hadisa je jasno da postoje dva načina pomoći

 – prvi: pomoći onome kome je načinjena nepravda, da stanemo uz njega pred nasilnikom onoliko koliko smo u mogućnosti dok se ne vrati i uspostavi pravo ugroženog. Bilo da se radi o pomoći ličnim zalaganjem, imetkom ili dovom onaj ko pomaže imaće veliku nagradu jer je rekao Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam: „Allāh je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu.”[2]

U drugom hadisu Poslanik, ‘alejhisselam, kaže: „Ko od svoga brata (muslimana) otkloni neku od dunjalučkih nevolja, Allāh će od njega otkloniti nevolju na Sudnjem danu.”[3]

 Pomoć bratu muslimanu ličnim zalaganjem može biti na taj način što ćemo upotrijebiti svoj visok položaj, posredovanjem ili zaštitom kako bi odbranili njegovu čast i dostojanstvo i od njega otklonili prijetnju (opasnost). Pomoć se može pružiti u vidu imetka udjeljivanjem sadake kako bi se na taj način osnažio u svojoj tegobi, ili dovom u tajnosti i molbom za pomoć kako bi nestala ta tegoba i briga. Posebno o dovi se kaže u hadisu kojeg prenosi Ebu Derda’, radijallahu‘anhu, da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Nema ni jednog muslimana koji u tajnosti dovi za svog brata po vjeri a da melek pritom ne kaže i tebi isto.”[4]

 – drugi: Pomoći onoga ko je nasilnik tako što ćemo ga spriječiti da čini nepravdu i odvratiti ga od nje suprostavljajući mu se i doviti za njegovu uputu i da se popravi. Ovaj vid pomoći je emanet i odgovornost cijele zajednice i društva kao i otklanjanje štete a ako stvar poprimi oblik borbe onda treba odvraćati od mržnje i neprijateljstva. Rekao je Uzvišeni: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allāhovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allāh, zaista, pravedne voli.[5]

+ Ovo zato da bi se suzbio i otklonio nered, a uspostavila i proširila pravda i jednakost među članovima društva i zavladala bezbijednost i spokoj među ljudima tako da jači ne može ugroziti slabijeg od sebe. U svjetlu ovog islamskog principa naš predvodnik Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu‘anhu, napisao je sljedeće trasirajući put i pravac za pokoravanje vođi i potpomaganje i čuvanje podanika: „Onaj ko je jak kod mene je slab sve dok od njega ne uzmem pravo koje je uzurpirao, a slabić je kod mene jak sve dok mu ne vratim pravo koje mu je oduzeto.”

[1] Buhari – poglavlje o učinjenoj nepravdi (6952), et-Tirmizi – poglavlje o iskušenjima (2255).

[2]Muslim – poglavlje o znanju (2699).

[3] Buhari – poglavlje o nepravdama (2442), Muslim – poglavlje o dobročinstvu, čuvanju rodbinskih veza i lijepom ponašanju (2580).

[4]Muslim – poglavlje o zikru i dovi (2732), Bejheki (6224).

[5]El-Hudžurat 9.