Šta je najvažnije nakon prihvatanja Islama?

Sve više ljudi u svijetu, kao i zemljama sa prostora Balkana, poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Slovenije, prihvata Islam. Nakon što shvate Božiju jednoću i da je Islam monoteistička religija čiji je temelj vjerovanje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg, mnogi ne znaju šta dalje.

Treba da se zna nakon što se uđe u Islam i izgovori šehadet, tu priča nije završena! Od tada se mora promijeniti svoj život (na bolje) i od tada moraš dokazati te svoje riječi s kojim si ušao u vjeru prirodne fitre, jer smo svi rođeni u Islamu, baš kao što Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kaže:

“Svaki sin Ademov (svako dijete) rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom.” (Buhari, Muslim)

Jedna od najvažnijih stvari kada se izgovori šehadet, odnosno jezikom potvrdi ono što je u srcu, jeste djelovanje i rad po tim riječima. Nije dovoljno samo izgovoriti ‘La illahe ilallah’ i misliti da smo sebi obezbijedili Džennet, kao što je jedno od vjerovanje islamske akidetske sekte – Murdžija, koji smatraju da djelo nije od imana.

Iman se sastoji od vjerovanja srcem, izgovaranjem riječima i radnjom djelima. Također, iman može opadati, a može i rasti, nikada nije konstantan i to je vjerovanje Ehli Sunneta wel Džema’ata, jedine spašene skupine u ummetu Allahovog poslanika sallallahu alejhi we selem, za koju je Allahov poslanik rekao:

“U mome ummetu stalno će biti jedna skupina koja će postupati u skladu sa Allahovim odredbama, neće im naškoditi onaj ko ih napusti, niti onaj ko se s njima ne slaže. Ostat će takvi sve dok ne dođe Allahova odredba.” (Buhari, Sahih, br. 3641 i 7460)

Dakle, kada uđemo u Islam, tj. vratimo se našoj urođenoj vjeri u jednog Boga, moramo raditi! Prvo što moramo učiniti jeste učiti o svojoj vjeri i ne dopustiti da steknemo ubjeđenje da idemo u Džennet/Raj samo zbog toga što smo izgovorili šehadet i da zbog toga ne trebamo više ništa raditi.

Jedna od najbitnijih stvari jeste svakako druženje sa muslimanima, ni u kom slučaju se ne treba nastaviti družiti sa lošim društvom koje smo imali nakon prihvatanja Islama, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, posebno upozorio na druženje sa lošim prijateljima u hadisu: “Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti.” (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi)

Također, najbitnija stvar nakon prihvatanja Islama jeste naučiti obavljati namaz i ustrajati u tome. To je veza sa našim Gospodarem i ne dopustimo da tu vezu prekinemo, a također namaz je razlika između imana (vjerovanja) i kufra (nevjerovanja).

“Između čovjeka i između idolopoklonstva i nevjerstva je ostavljanje namaza.” (Muslim)

“Sporazum između nas i njih je namaz. Ko ga ostavi postao je nevjernik.” (Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

“Glava je islam, a namaz je stub.” (Tirmizi)

“Prvo za što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu je namaz. Ako bude ispravan, bit će ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit će neispravna i ostala djela.” (Tirmizi)

Dakle, početi klanjati, učiti o svojoj vjeri i družiti se sa islamskim društvom su neki od najbitnijih karika u životu osobe koja je tek prihvatila ili se vratila Islamu.

Također, ono što trebamo da naučimo svi, kako novi muslimani, tako i oni koji imaju godina u vjeri jeste dova koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, stalno učio: “Allahumme ja mukalibel kulub, sebit kalbi ‘ala dinik” (Allahu moj, Ti koji okrećes ljudska srca učvrsti moje srce u tvojoj vjeri)

www.spasenje.com