Dakle, putniku je dozvoljeno da posti i da ne posti, a da bismo znali koje od to dvoje je bolje nužno je ukazati na stanja u kojima se putnik može naći, a ima ih pet:

Prvo: Putniku, kojem post šteti i predstavlja veliku teškoću zabranjeno je postiti. Na to ukazuje predaja od Džabira, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “U godini oslobođenja Meke, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u Meku u mjesecu ramazanu. Tokom putovanja je postio, a s njim su postili i drugi ljudi, sve dok ne stigoše u dolinu Kuraul-gamim. Tada mu neko reče: ‘Ljudi veoma teško podnose post, ali gledaju šta ti radiš.’ Čuvši to, on nakon ikindije zatraži posudu s vodom, te je podignu sve dok ljudi nisu u njega pogledali, a zatim se napi. Potom mu bi rečeno: ‘Neki ljudi još poste!’, a on reče: ‘Oni su neposlušni! Oni su neposlušni!’” (Muslim)

Drugo: Putniku, kojem post predstavlja teškoću, ali mu ne šteti, pokuđeno je postiti. Na to ukazuje druga predaja od Džabira, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je na putovanju, pa je vidio čovjeka oko koga bijaše gužva, a ljudi su mu pravili hlad, te je upitao: ‘Šta je ovo?’ ‘To je postač’, rekoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Post na putovanju ne spada u dobročinstvo.’” (Buhari i Muslim)

Treće: Putniku, kojem je lakše postiti na putu nego napaštati, bolje je postiti. Na to ukazuje spomenuti ajet: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekara, 185)

Četvrto: Putniku kojem je jednako postiti i ne postiti, bolje je da posti. Na to ukazuje predaja od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Putovali smo zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu za vrijeme velike vrućine, tako da bi neko od nas stavljao ruku na glavu od žestine žege, a niko od nas nije postio osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah b. Revahe, radijallahu  anhu.” (Buhari i Muslim) Onaj ko ne ostavi post, iako je na putu, prije će izvršiti svoju dužnost, a na to vjera podstiče. Uzvišeni Allah kaže: “A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, preteknete!” (El-Bekara, 148). Vrijedi spomenuti da neki učenjaci zastupaju mišljenje da je u ovom slučaju bolje ne postiti, jer se time prihvata olakšica, a Allah voli da se Njegove olakšice koriste. Odabrano je prvo mišljenje zbog navedenih dokaza, kao i zbog toga što je obično lakše postiti u ramazanu, čak i za vrijeme puta, pa je i to vid olakšice.

Peto: Putniku koji će, ukoliko ne bude postio, biti u stanju potpunije obaviti neki ibadet ili neko korisno djelo, bolje je da ne posti. Na to ukazuje predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj opisuje kako su bili na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa su neki od njih postili, a neki nisu. Dan je bio iscrpljujuće vruć pa kada su odsjeli, postači su popadali, a oni koji nisu postili su ustali, te su podigli šatore i napojili životinje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: “Oni koji nisu postili danas su odnijeli nagrade.” (Buhari i Muslim)

Izvor: www.el-asr.com