Izgovorila sam šehadet ispred cijelog džemata. Međutim, nisam postala muslimanka tog dana. To sam djelimično bila cijelog svog života, samo što nisam bila svjesna. Oduvijek sam vjerovala u samo jednog Boga. To je prvo i osnovno, najvažniji stub vjere. Razlog što nisam znala da sam muslimanka jesto to što mi niko nikad nije rekao. Imala sam cimerku koja je muslimanka, i upoznala sam mnogo muslimana, ali mi niko od njih nije rekao u šta vjeruje. A ja sam zapravo cijelo vrijeme vjerovala u islam. Nisam imala predstavu da je moja vjera ista kao kod miliona drugih ljudi. 

 

Konačno, nakon godina i godina pokušavanja da razumijem svoje vjerovanje, istražujući različite religije, i vjerujući u samo neke njihove segmente, blizak prijatelj me je upitao u šta ja vjerujem. Bili smo prijatelji dugo vremena, ali nikada nismo pričali o vjeri. Objasnila sam mu svoje osnove vjerovanja: da vjerujem u Boga, ali ne trojstvo, da vjerujem u Raj, anđele, ali sam naglasila da ne pripadam nijednoj religiji, i nisam ni znala kako da je nazovem. Prijatelj mi je rekao da pogrešno mislim cijelo vrijeme, da su sva ova moja vjerovanja istovjetna sa njegovim kao muslimanom. 

 

U početku sam mislila da samo želi da mi islam učini boljim nego što jeste, govoreći mi samo o njegovim privlačnim segmentima. Slao mi je ajete iz Kur’ana, i ja sam se slagala sa njima, ali mislila sam da samo bira najljepše kako bih se zainteresovala. Prvu suru koju mi je poslao je “Jutro”, tih 11 ajeta kao da su oslikavali moj život. Otišla sam i kupila prevod značenja Kur’ana za sebe, kako bih našla ajete sa kojima se ne slažem i pokazala ih prijatelju. Ali nisam mogla naći niti jednu stvar, vjerovala sam u svaki ajet. Svaki ajet je čudo za sebe, zapravo – svaka riječ je čudo. 

 

Bilo je nevjerovatno da nakon 20 godina traganja i zbunjenosti, nakon misli da nikada neću naći nekoga sa mojim vjerovanjima, nađem Allaha Njegovom voljom. Najbolji dio jeste što je On oduvijek bio sa mnom. Ostajala bih kasno u noć čitajući Kur’an i plakala znajući da čitam istinu. Razmišljala sam kako je predivno što je Allah dao svim drugim božijim poslanicima mudžize (čuda) samo u tom vremenu, ali je dao poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, čudo koje mogu da držim u rukama svakog dana – Kur’an! Čudo koje ostaje među nama.

 

Znala sam da sam muslimanka i da sam neopisivo počašćena što je Allah htio da jedna potpuno nebitna i nepoznata djevojka dođe Njemu. Kako sam toliko počašćena? I kako mogu raditi bilo šta drugo osim da tražim znanje o vjeri, kada sam izabrana da nađem islam? Postoji hadis koji kaže: “Ko Mi se približi pedalj, Ja mu se približim lakat. Ko Mi se približi lakat, Ja se njemu približim za hvat. Ko Mi dođe idući, Ja mu dođem trčeći.” (Muslim) Ja sam Njemu išla miljama, ali On je daleko više premašio moje napore. 

 

Imam prijatelje nemuslimane koji me podržavaju i vole bez obzira na moj izbor. Njima sam zahvalna, mogu samo da molim Allaha da ih približi Sebi. Ono što me je iznenadilo jeste koliko oni malo znaju o svojoj vjeri. Moja najveća čast u životu jeste to što sam muslimanka, a druga najveća je to što mogu drugima objasniti islam. Nadam se da ću uspješno prenositi ljudima našu vjeru, i nadam se da je više ljudi otvorenog uma.