Ramazan

Ibnul-Qajjim kaže:

“Postač je onaj koji se susteže svojim dijelovima tijela od grijeha, svojim jezikom od laži, vulgarnosti i svakog ružnog govora, svojim stomakom od hrane i pića i svojim spolnim organom od intimnog odnosa; ako govori – ne kaže ništa što bi umanjilo vrijednost njegovog posta, ako nešto uradi – ne uradi ništa što bi mu pokvarilo post, već sve što kaže korisno je i dobro, i takva su mu sva djela. Kao što oni koji sjede pored nosioca miska osjećaju lijep miris, tako se oni koji sjede pored postača okoriste sijelom sa njim, bivajući sigurni da od njega neće čuti laž, ružan govor i vulgarnosti, i da im neće nanijeti nepravdu. Ovo su svojstva propisanog posta, a ne pusto suzdržavanje od hrane i pića.

U vjerodostojnom hadisu se prenosi: ’Ko ne ostavi lažan govor, rad po njemu i džahilijetsko ponašanje (el-džehl) [1], Allahu ništa ne treba [2] njegovo ostavljanje hrane i pića.’

[3] A u drugom hadisu stoji: ’Možda postač od svog posta ima samo glad i žeđ.’

[4] Istinski post je post dijelova tijela od grijeha i post stomaka od hrane i pića, pa kao što hrana i piće kvare post, tako grijesi prekidaju njegovu nagradu i kvare njegov plod toliko da kao da nije postio.”

El-Vabilus-sajjib minel-kelimit-tajjib, 31., Darul-hadis, Kairo, 1999.

Pripremio: Ersan Grahovac

[1] Ibn Bettal kaže: „Moguće je da se (pod džehlom) misli na sve grijehe.“ Vidjeti: Umdetul-Kari’, 10/276., a kaže es-San’ani: „Tj. budalaštine.“ Vidjeti: Subulus-selam, 2/156.
[2] Tj. Allah ne želi njegovo ostavljanje hrane i pića. Vidjeti: Subulus-selam, 2/156.
[3] Bilježi ga Buharija u Sahihu.
[4] Bilježe ga en-Nesa’i (3236), Ibn Madže (1690) i Ahmed (3/379), a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme i Hakim, prema uslovima Buharije.