Savjeti za ostavljanje muzike

Znam da je teško ostaviti muziku  u ovom našem vremenu kada je ona svuda oko nas, gdje god odemo. U  tržnim centrima, kućama, na TV-u, u autobusima… Znam da je borba velika, pa ćemo pokušati da damo par savjeta koji će nam, uz Allahovu dozvolu, pomoći. Ne zaboravimo da se svaki trud koji učinimo broji kod Allaha, i ko god ostavi nešto radi Njega, On će mu to nadomjestiti nečim daleko boljim! I bićeš nagrađen za svaku sekundu strpljenja.

1. Prestati sa muzikom nije lako za neke kojima je to kao droga. Pokušaj da ideš korak po korak, prvo obriši pjesme koje rijetko slušaš.

2. Kad god kreneš da upališ muziku, npr. dok treniraš, ili dok ideš ka školi, ili dok si na poslu, pokušaj da je zamijeniš sa islamskim predavanjima koja ti drže pažnju, poput priča o vjerovjesnicima koje motivišu, i vjeruj mi, nećeš ni poželjeti da pustiš muziku nakon toga. Ljepota vjere će te povući jer će ti iman nakon ovoga porasti.

3. Kada imaš slobodnog vremena pa ti slušalice djeluju primamljivo, uzmi abdest i čitaj Kur’an. Ne troši svoje vrijeme i okupiraj se nečim korisnim, podsjećaj sebe da za svako slovo koje pročitaš iz Kur’ana dobijaš 10 sevapa! Samo dok pročitaš: elif, lam, mim, imaš za to 30 dobrih djela. Pa, upitaj sebe da li želiš da trošiš svoje vrijeme u sakupljaju grijeha ili dobrih djela? Allahove riječi će iz tvog srca obrisati svaki trag ljubavi prema muzici i podsjećat će te na smrt i ahiret.

4. Kada poželiš da pustiš pjesmu, zamisli da melek smrti stoji ispred tebe, i zamisli da mu Allah baš tog trenutka naređuje da ti uzme dušu – dok slušaš muziku. Da li zaista želiš da umreš u takvom stanju? I da budeš proživljen tako?

5. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da će čovjek na ahiretu biti sa onim kog je na dunjaluku volio. Zamisli da budeš proživljen sa Rijanom, Cecom… Dok će drugi biti sa Aišom, Merjemom, ashabima, poslanicima…

Izbor je na tebi. Ovaj život je samo test, zapamti to.
_________________________________________

Koji su dokazi da je muzika haram

Pitanje: Esselamu alejkum uvaženi brate! Ima braće kod mene koja slušaju muziku i kad god ja kažem da je muzika u islamu zabranjena (haram) oni mi daju tekst od Ibn Hazma koji je citiran u knjizi “Vjerovjesnikov sunnet” od Muhammeda el-Gazalija. Molim vas da navedete što više dokaza po pitanju zabrane muzike jer je Ibn Hazm u svakom hadisu koji se prenosi na temu zabrana muzike našao neki nedostatak. Allah te nagradio za ulozeni trud na Njegovom putu!

Odgovor: Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah! Pitanje muzike je stvar oko koje se nisu razišle prve generacije ovoga ummeta. Svi se slažu da je muzika haram. Prvi ko je dozvolio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu-Muhammed Ibn-Hazm El-Endelusi koji je umro (456 god. po H.) Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetska prostranstva. Međutim, pored velikog ugleda koje uživa imam Ibn-Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju koristenje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su kud i kamo bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn-Hazma.

Npr. hadis Ebu-Musaa el-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik, s.a.v.s., kaze: “Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…” , najveći imami ovoga ummeta smatraju vjerodostojnim, kao: Buhari, Ibn-Hibban, Nevevi, Ibn-Salah, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kesir, Ibn-Kajjim, Ibn-Hadžer i brojni drugi učenjaci.

Obaveza je svakom muslimanu da poznaje Allahove dž.š.. granice, da zna šta mora, a šta ne smije činiti. Samo tako se može odazvati riječima Allahovog miljenika, s.a.v.s., koji kaže: “Kada vam nešto naredim učinite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim ostavite to.” (Muttefekun alejhi). Iz citiranog hadisa zaključujemo da je činjenje naređenog djela uslovljeno mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti u svakom slučaju, jer je ostavljanje zabranjenog lakše od praktikovanja naređenog.

Jedan od brojnih poroka koga su muslimani naslijedili od nevjernika je upotreba muzičkih instrumenata i slušanje muzike. Danas možemo vidjeti brojne muslimane koji klanjaju pet dnevnih namaza kako slušaju muziku, te razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žena, preljuba, vino, nemoral itd. U nešto manjem zlu su oni koji slušaju nekakve islamske ilahije sa muzikom. Međutim, u islamu nema tzv. “islamske muzike”, kao što nema tzv. “islamske filozofije”, “islamske demokratije”, “islamske kamate” i sl. Sve je to haram i zabluda, strogo zabranjena jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Nije ispravno pakovati nečiju tradiciju ili (ne)kulturu u islamsku ambalažu, pokazujući time kako smi i mi muslimani, također, napredni, civilizovani i da idemo u trend sa vremenom. Vjernik je ponosan i napredan sa islamom pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovoj vjeri. Neka se Uzvišeni smiluje Omeru, r.a., kada je kazao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama poniziće nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim).

Uzvišeni Allah u Kur’anu je zabranio muziku riječima: “Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis, da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allhova puta odvodili.” (Prijevod značenja Kur’ana, Lukman, 6.) Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je poniovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.” (Taberi i Hakim). Ovu predaju vjerodostojnom smatraju imam Hakim, Zehebi i Ibn-Kajjim. Nema dvojbe da je Ibn-Mesud najučeniji ashab i da je najbolje poznavao komentare Allahovih ajeta. On se ne zaklinje Allahom osim kada je uistini ubijeđen u ono što govori.

Od Seida Ibn-Džubejra se prenosi da je Ibn-Abbas r.a.; za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis …” rekao: “To je muzika. (Vjerodostojna predaja, Bejheki i Ibn-Ebi-Šejbe). Poznato je da je Ibn-Abbas tumač Kur’ana, kojeg je Poslanik s.a.w.s. jedne prilike privio na svoje grudi i rekao: “Allahu moj, poduči ga mudrosti (Sunnetu) i tumačenju Kur’ana.” (Muttefekun alejhi). Dakle, ovo je tumačenje citiranog ajeta od dva najučenija ashaba koji su prisustvovali spuštanju Objave.

Od oca Ebi-Zabijana se prenosi da je poznati ashab Džabir za ajet: “Ima ljudi koji kupuji lehvel-hadis…” rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi). Ibn-Omer, također, kaže: “lehvel-hadis, to je muzika.” (Tefsir Kurtubija). Brojni tabiini smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, kao: Mudžahid, Ikrime, Ataa, Hasan el-Basri, Seid Ibn-Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb i drugi. (Taberi, Ibn-Ebi-Hatim i Ibn-Kesir).

Šta kazati nakon ovih dokaza i mišljenja najučenijih ljudi u ovome ummetu, ashaba Poslanika, s.a.v.s. Da li je ispravno hvatati se za iznimno mišljenje nekog pravnika, a ostavljati jednoglasni stav ashaba, tabiina i tabitabiina?! Molim Allaha da nam omili našu vjeru sačuva nas zla naših duša i naših strasti. Amin.

Ko želi opširnije o muzici neka se vrati na knjigu “Stav islama o brijanju brade, pušenju i muzici” str. 56-78. autora Safeta Kuduzovića u kojoj su iznešeni jasni argumenti o zabrani muzike (muzickih instrumenta), kao i odgovori na neke sumnje koje koriste oni koji dozvoljavaju slušanje muzičkih instrumenata.

Odgovorio dr. Safet Kuduzović