Istina o hrišćanstvu

Hrišćanstvo je vjera koja se vezuje za Isusa Hrista. Hrišćani vjeruju u Bibliju koja se sastoji iz Starog i Novog Zavjeta. Originalni primjer Biblije ne postoji. Postoje samo prevodi, gdje su prvi primjerci napravljeni mnogo godina nakon što su se navodni događaji dogodili. Ni jedna od knjiga Starog ili Novog zaveta nije prenošena doslovno i neprekidnim lancom. Biblija je prepuna grešaka i protivrječnosti i nju su zadesili mnogobrojni oblici iskrivljivanja i mijenjanja.

Da Biblija nije autentična božija objava ukazuju i neke sramne priče i potvore na božije poslanike koje se nalaze u njoj. U Starom zavjetu stoji:

1. Da je časni vjerovjesnik Lot (Lut), alejhisselam, počinio blud sa svoje dvije kćeri i da su obe zanijele s njim; (Postanak 19:30-38)
2. Da je David (Davud), alejhisselam, počinio blud sa suprugom Urija, te je iz tog odnosa zanijela. Zatim je on na prevaru ubio njenog muža i uzeo je sebi za ženu; (Druga knjiga o Samuilu 11:1-27)
3. Da je Solomun (Sulejman), alejhisselam, koncem svoga života postao otpadnik od vjere, robovao idolima i sagradio im hramove u kojima će ih obožavati. (Prva knjiga o Carevima 11:1-13)
4. Da je Aron (Harun), alejhisselam, napravio tele Izraelcima, da ga je lično obožavao i njima naredio da mu se klanjaju (Izlazak 32:1-6)
5. Da je Jakov (Jakub), alejhisselam, zapravo bio prevarant i upravo prevarom stekao „blagoslov poslanika“, kao i blasfemično kazivanje da se hrvao sa Bogom (Postanak 32, 26:30)

Koliko paradoksalno zvuči da Bog ljudima šalje poslanike, ali oni su zli, preljubnici, ubice, prevaranti?

Što se tiče Novog Zavjeta on se sastoji od četiri jevanđelja i drugih knjiga koje su pisane dugo nakon što je Isus, mir nad njim, napustio ovaj svijet. Postojalo je na desetine jevanđelja, ali je Crkva nakon nekoliko stotina godina prihvatila samo četiri koja su odgovarala tadašnjim političkim prilikama, dok su ostala proglašena jeretičkim. Da bi se vjerovalo da su one zaista nadahnuće od Duha Svetog, ili direktno od Isusa Hrista, ili Boga, ona bi morale ispunjavati bar minimum zahtjeva da u njima nema grešaka i da se međusobno ne isključuju. Međutim, one su prepune i grešaka i međusobne isključivosti. Veći dio Novog Zavjeta sastavljen je na pisanjima Pavla i njegovih učenika.

Majkl Hart, američki matematičar, istoričar i izdavač, prilikom rangiranja stotinu najuticajnijih osoba u istoriji, nakon Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, stavlja Pavla na drugo mesto najuticajnijih osoba u istoriji, a ne Isusa Hrista. Prilikom rangiranja, Hart je jasno naveo činjenicu da je Pavle, zapravo, osnivač današnjeg kršćanstva, jer je on napisao više sadržaja u Bibliji nego svi njeni drugi autori, dok sam Isus, neka je mir nad njim, nije napisao ni jednu riječ u njoj.

Pavle – koji nikada nije vidio Isusa niti je čuo njegov govor, u svojim počecima je bio jedan od najljućih neprijatelja Isusove misije i vjernika koje je gonio i ubijao. Pavle je uspio u potpunosti dokinuti Mojsijev vjerozakon kojeg je Isus propovijedao i nije ga dokinuo. Uložio je veliki trud da dokaže kako su svi propisi  derogirani i kako je sve postalo dozvoljeno. On je uspio da se nametne i iskrivi prvobitno učenje koje je propovijedao Isus. On je oduzimao i mijenjao prvobitno hrišćansko učenje, dok ga nije iskrivio. Pavle je u hrišćanstvo uveo sledeće: uskrsnuće; iskonski grijeh; ukinuo je obrezivanje; teoriju Isusovog iskupljenja grijeha za cijelo čovječanstvo; uveo je teoriju Trojstva; uveo je rimsku nedelju kao neradni dan itd. Današnji hrišćani ne slijede Isusa, mir nad njim, već slijede Pavla i njegovu izmišljenu vjeru.

Istraživači koji se bave izučavanjem istorije religija susreću se sa nevjerovatnom sličnošću između hrišćanskog učenja i učenja paganskih religija. Neke vjere koje su prethodile pojavi Isusa Hrista, po prirodi svoga učenja se u određenim aspektima gotovo u potpunosti podudaraju sa učenjem Pavla koji ih je unio u hrišćanstvo. Mitraizam je vjera persijskog porekla, a oko 70. godine prije nove ere ova vjera se iz Persije proširila na prostore Rimskog carstva. Mitraizam je bila najzastupljanija religija kod rimljana prije nego su prihvatili hrišćanstvo. Jedna od ključnih stvari Mitraizma bio je žrtveni obrok, koji je uključivao jedenje tijela i pijenje krvi bika. Mitra, bog Mitraizma, bio je ‘prisutan’ u tijelu i krvi bika, a onima koji su ga blagovali u žrtvenom obroku davao je spasenje. Ova vjera je učila sljedeće: da je Mitra bio posrednik između Boga i ljudi; da je rođen u nekoj pećini ili zapećku na zemlji na dan 25. decembra; da je imao dvanaest učenika; da je umro kako bi ljude spasio od grijeha; da je nakon smrti uskrsao iz groba i nastavio ponovo živjeti; da je vaskrsao na nebo naočigled njegovih učenika dok su mu se molili i klanjali; zvao se spasiteljem i izbavljačem. U njegov spomen svake godine su njegove pristalice priređivale Svetu večeru. Sličnosti između Mitraizma i hrišćanstva je toliko puno da se jednostavno ne mogu zanemariti. Na prostorima Rimskog Carstva učenje o mitraizmu nije iščezlo sve dok se njegova temeljna učenja konačno nisu stopila sa hrišćanstvom.

Učenje o Trojstvu je srž hrišćanskog učenja. Hrišćani vjeruju u Boga sa tri ličnosti: bog-otac, bog-sin i bog-sveti duh. I svaki od trojice je ponaosob Bog i zajedno su jedan Bog. Ovo pagansko vjerovanje je bilo prošireno među mnogim paganskim narodima prije hrišćanstva. Tako su hindusi svoje Trojstvo nazivali Bogom sa tri lica, ili tri naravi. Ta tri božanstva su Brahma, Višnu i Šiva koja su nerazdvojna jedno od drugog. Sva ova tri božanstva predstavljaju zajedno gospodara koji stvara, održava i ruši. Dakle, potpuno slični motivi kao kod kršćana.

Crkva naučava da ko ne vjeruje da je Isus Bog ili dio trojstva taj se hrišćaninom ne može nazvati. Ovdje se nameću mnoga pitanja kao što su: Kad je Marija rodila Isusa, da li je rodila samo njega, ili sa njim i ostalu dvojicu? Odgovoriće: „Samo Isusa.“ Mi im kažemo: „Ako tvrdite da je Trojstvo u jednom, kako se Isus mogao izdvojiti iz njega? A ako tvrdite da je Bog izašao iz materice, pa kakav je to Bog?“ Zbog svih ovih stvari većina hrišćana su zbunjeni dogmom trojstva jer razum to ne prihvata. Prema Bibliji, Isus se rodio, konzumirao hranu, umarao se, spavao, plakao, molio se, klanjao Bogu, imao ograničeno znanje u mnogim situacijama, obavljao fiziološke potrebe, dakle svojstva koja ne dolikuju Bogu. Kada je upitan o Sudnjem danu odgovorio je: „A o danu tom i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.“ (Matej, 24:36), Zatim, Isus za sebe nikada nije tvrdio da je Bog. Bog posjeduje savršena svojstva dok čovjek ne posjeduje. Takođe, u Bibliji su sadržani mnogi stihovi u kojima Isus govori i u kojima se ponaša kao osoba koja se razlikuje od Boga. Na primjer, Isus se „spustio licem na tlo i molio“ (Jevanđelje po Mateju, 26:39). Ako je Isus bio Bog, zašto bi se onda Bog spustio licem na tlo i molio? I kome se onda molio?

Što se tiče izraza „Sin božiji“ pronaći ćemo da je korišten u ranijim biblijskim jezicima kao izraz za „dobru i pravednu osobu“. Isti izraz je korišten kroz Stari zavjet za mnoge pravedne ljude kao što su Davud (David), Sulejman (Solomon) i Jakub (Izrailj) – a ne samo za Isusa.

Zatim neki kršćani dokazuju božanstvenost Isusa čudima koja je činio, poput proživljenja mrtvaca i hodanje po vodi, međutim ova čuda su već od ranije poznata kod prijašnjih poslanika Ilije i Hošea. Štaviše u Bibliji stoji da je vjerovesnik Jelisije i živ i mrtav proživljavao mrtvace, a  takođe liječio je bolesne i gubavce. Takođe su uvećavali hranu i neki od njih bili uzdizani na nebo, itd.

Zamislimo Isusa u trenutku rođenja. Kakav je tada bio? Upravo rođen, krvlju umazano tijelo, umotan u čaršaf u potrebi za majčinim mlijekom. Da li bi sada neko stvarno rekao:”ovo je Bog”? Da li bi to prihvatio bilo koji ljudski razum?

Još mnogo čudnih stvari postoji u hrišćanstvu, a jedna od njih je i vjerovanje u iskupljenje. Naime, hrišćani vjeruju da je Bog žrtvovao svog sina ili sam sebe na krstu kako bi mogao oprostiti ljudima, i svako ko povjeruje u Isusa kao spasioca biće spašen. Međutim, šta je sa milionima ljudi koji su živjeli prije Isusa? Zatim, da li je pravedno da Bog kazni nedužnu osobu zbog grešaka drugih? I Zar Bog nije u mogućnosti da jednostavno oprosti ljudima!? Dakle, vidimo da sve ove stvari nemaju nikakvog smisla te da ih zdrav razum ne može prihvatiti.

Ono što je istina je da nakon stvaranja Adema, jedna ista poruka je konstantno dostavljana od svih božijih poslanika ljudskom rodu tokom istorije čovječanstva, da bi se podsjetili ljudi na pravi smisao života i da bi se vratili na Pravi put. Svi Božiji poslanici koji se spominju u Bibliji kao što su Avram, Noje, Jona, nikada nisu podučavali ljude da je Bog dio trojstva, i nisu vjerovali u Isusa kao njihovog spasitelja. Njihova poruka je jednostavna: postoji samo jedan istinski Bog i samo on zaslužuje da se obožava. Nije razumno da Bog šalje poslanike tokom hiljade godina sa jednom originalnom porukom, i da je onda odjednom promijeni, tvrdeći da je On sada dio trojstva, i uslovljavajući da je vjerovanje u božanstvenost Isusa jedini put spašenja.

Istina je ta da je Isus podučavao istoj poruci kao svi prethodni poslanici iz Starog Zaveta. Postoji pasus u Bibliji koji zaista ističe osnovu ove poruke. „Koja je prva zapovjest od svih? A Isus odgovori: Prva je zapovjest od svih: Čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini.“ (Jevanđelje po Marku, 12:28-29.) Prvi vjernici – sljedbenici Isusa, su prošli kroz mnogo teške periode, bili su mučeni, ubijani, od strane rimljana a njihove knjige su spaljivanje, i tako se vremenom gubila prava vjera sa kojom je Isus, mir nad njim, došao.

Isus je u islamu duboko poštovana ličnost, i niko ne može da bude musliman ukoliko negira Isusovo poslanstvo. Mi muslimani vjerujemo da je Isus bio jedan od najvećih božijih poslanika. Vjerujemo da je on rođen natprirodno, bez intervencije biološkog oca. U ovu činjenicu, čak, ni mnogi savremeni hrišćani ne vjeruju. Takođe, vjerujemo da je činio čuda božijom dozvolom kako bi dokazao istinitost svog poslanstva. Isus nikada sebi nije pripisivao božansku prirodu, već je jasno izjavio koja je njegova misija. Bez sumnje, Isus je bio veliki i častan poslanik poslan od Boga da poziva ljude da obožavaju jedinog Boga, da upotpuni prethodni, jevrejski zakon i da odvrati Jevreje od grijeha, i nedozvoljenih stvari, i iskrivljavanja božijeg zakona.

Dakle, svi božiji poslanici, od Adema do Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Isusom, alejhisselam, poslati su od strane jedinog istinskog Boga (Allaha) da ljudima prenesu ovu poruku: Istinski Bog je samo Jedan. Samo Njega obožavajte i Njegove zapovjesti izvršavajte.

Iz razloga što su svi poslanici i vjerovesnici ispovijedali jednu istu poruku, njihova vjera mora biti ista vjera. Pa, koja je vjera tih poslanika? Predanost božijoj volji je srž poruke svih poslanika. Ta riječ PREDANOST na arapskom jeziku znači ISLAM.

Konačno, da bi bili spašeni, moramo da prihvatimo gore navedenu poruku, dobrovoljno i svim srcem. Moramo da verujemo u sve božije poslanike (uključujući poslanika Muhameda) i slijediti njihovu istinsku uputu i učenja. Ovo je jedini put do srećnog i večnog života!

Pa, ako si ti iskren tragač za istinom i ako želiš spasenje, možda bi trebao da razmisliš sada, prije nego što bude kasno.  Prije smrti, jer smrt iznenada dolazi. Nikada ne znaš…

Spasenje.com