Neophodnost otvorenih razgovora u porodici

Svjedoci smo pojave razlicitih nastranih bolesti koje su posljedice neogranicenog udovoljavanja strasti na haram nacin. Nazalost, u posljednje vrijeme, najcesce su zrtve djeca mladje dobi koja poticu iz islamskih porodica. Iz tog razloga je neophodno poboljsat odnose u nasim porodicama: Vise paznje posvecivat djeci i vise sa njima otvoreno razgovarat na ove teme….

Neophpodno je stec njihovo povjerenje tako da budu potpuno otvorena, te bez straha i stida da se povjeravaju o svim dogadjanjima koja im se desavaju dok su daleko od naseg pogleda. Potrebno je naucit djecu i dokazat im, da su im roditelji najbolji prijatelji i da nema razloga da bilo sta kriju od njih. Sva pitanja i dileme koje ih muce da nam povjeravaju i o svemu se s nama savjetuju. Ukoliko se prema njima postavimo kao da smo im vrsnjaci, prijatelji, ukoliko se spustimo na njihov nivo znanja i interesovanja, tada ce sigurno lakse da otvore svoje malene duse i razgovaraju o svemu sto ih tisti i muci.

Jako je vazno, jos od ranog djetinjstva djetetu pricat poucne price iz Kur ana Casnog o prijasenjim narodima i njihovim grijehovima te kaznama koje im je Allah s.w.t poslao. Bez imalo ustrucavanja objasnit detalje stradanja Lutovog a.s naroda. Opisat im sta je to spolni odnos, sta je uvod u njega i kada je on dozvoljen. Veoma detaljno opisat sta znaci „bludnicenje“ nad djecacima i djevojcicama i kako to izgleda. Upozorit ih na opasnosti koje sa sobom nosi osamljivanje sa osobama koje bi mogle biti potencijalni zlostavljaci pa makar se radilo i o najuzim clanovima porodice. Obavezno svoje dijete upoznat sa dodirima „bludnicenja“ ili „seksualnog zlostavljanja„ i naucit ih kako da razlikuju dobronamjerne od zlonamjernih osoba.

Veoma je bitno da nasu djecu odgojimo u duhu islama i da ih upozorimo na opasnosti koje vrebaju iza tvrdnji da su „zaostali„ i da „nisu u trendu“. Moramo biti svjesni cinjenice da nasa djeca nisu dovoljno odrasla da znaju razlikovat dobro od zla i da vagaju izmedju „cednosti“ i „zaostalosti“. Njihovi nerazvijeni mozgovi mogu lako da se prilagode vecini i da prihvate ponasanje okoline i drustva u kojem se krecu a da nisu uopste svjesni opasnosti u koju se upustaju. Ukoliko smo mi prestrogi roditelji koji namecemo pravila bez objasnjenja i koji ne dozvoljavamo djetetu da iznese svoje misljenje ili stav, tada cemo sigurno naci da ce dijete “krijuci” radit iza nasih ledja sve ono sto smatra normalnim jer to radi vecina.

Evo praktican primjer:

Cijelo skolsko odjeljenje ima Spomenare ili Leksikone u koje se upisuju drugovi i drugarice. Tamo se postavljaju razlicita pitanja: Koju boju volis? Kojeg pjevaca najradije slusas? Ko ti je simpatija? Kad si se prvi put poljubio/la?… Djevojcica koja ima prijateljski odnos sa majkom, povjerava joj se i kaze da je drugari u razredu zovu „zaostalom“ jer svi imaju Spomenare samo ona nema. Njena majka joj pomaze da napravi Spomenar koji ce biti u skladu sa Serijatom i iz koga ce djeca nesto nauci; U njenom Spomenaru, umjesto dzahilskih pitanja o simpatijama i muzici ili drugim haramima, traze da se navede: Jedno Allahovo ime, ime jednog Poslanika, omiljeno jelo, najdrazu ilahiju…

Svi su odusevljeni i zadovoljni i uskoro vecina ima ta ista pitanja. Dok druga djevojcica koja je odgojena strogim, diktatorskim odgojem u kojem nema pravo glasa, nije imala hrabrosti da razgovara sa babom i majkom o ponizavanjima koja trpi zbog toga sto i ona nema spomenar pa je zakljucila da je najbolje da ga napravi i ostavi kod drugarice umjesto kod kuce. Napravila je Spomenar koji je svojim pitanjima nadmasio dzahilske jer se djevojcica htjela po svaku cijenu oslobodit onog epiteta “zaostala“.

Dakle, bez obzira koliko to bila teska zadaca i koliko nam bilo neugodno sa nasom djecom razgovarat o nekim osjetljivim temama, neophpodno je da se maksimalno posvetimo njihovom povjerenju, da im budemo najbolja podrska u svakom trenutku i da znaju da smo uvijek na njihovoj strani – da cemo ih zastit i pronac opravdanje za njihove greske ukoliko nam se sami povjere. Moramo se u skladu s tim i ponasat kako bi ta slabasna stvorenja osjetila nasu zastitu i bili sigurni i odvazni u svakoj situaciji da nam sve povjere pa makar nam i ne bilo drago. Moramo im dat do znanja da, ukoliko i pogrijese, manjom kaznom ce biti kaznjeni ako nam to sami kazu nego da mi saznamo na neki drugi nacin. Moramo pokazat nasoj djeci da imamo povjerenje u njih ali im povremeno pokazat da ih provjeravamo i da smo blizu i kada se najmanje nadaju. Neophodno je da sto vise vremena sa njima provodimo i da po svaku cijenu saznamo razlog i najmanje promjene raspolozenja kod nasih miljenika. Na taj nacin, djeca ce se osjecat sigurnom i u skladu s tim se i ponasat. Ne zaboravimo da smo mi pastiri koji ce biti odgovorni za svoje stado !!!