ODGOVOR: Muž je, prema koncepciji islama, dužan osigurati svojoj supruzi i porodici sve neophodno za život, shodno običaju mjesta i vremena u kojem žive. S druge strane, žena je dužna biti poslušna mužu u svemu što nije grijeh, a njena primarna uloga jeste briga o djeci i bračnom domu. Ovo se potvrđuje u riječima Svevišnjeg Allaha: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti.” (En-Nisa, 34)

Ako muž čestito obavlja svoju ulogu, privređuje i zarađuje za sebe i svoje, a žena čestito obavlja svoju ulogu, brak je harmoničan i sretan. Mnogi muževi ne žele da im žene budu zaposlene jer odlaskom žene na posao nastaju mnogi problemi, kao što su poprimanje loše naravi od neadekvatnog društva na poslu i zapostavljenost kuće i odgoja djece, s obzirom na to da žena pored posla ne stiže kući dati njeno pravo. Lijepo je da žena pomaže svoju rodbinu i udjeljuje im, međutim, mora biti svjesna da joj je muž preči.

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je jednom prilikom upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ko ima najviše prava kod žene?” “Njen muž!”, reče Poslanik, a Aiša opet upita: “A ko ima najveće pravo kod čovjeka?” “Njegova majka!”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Hakim, br. 7338, hadis je sahih po ocjeni Hakima)  Muž koji uredno situira svoju porodicu ima pravo zabraniti supruzi da se zaposli, a ona je dužna u tome poslušati muža, naročito ako posao nije priličan za ženu muslimanku. Štaviše, to je i dužnost muža ako posao podrazumijeva miješanje i osamljivanje sa stranim muškarcima ili neku drugu zabranu.

Izlazak žene radi posla Allah spominje kazujući o Musau, alejhis-selam, u sljedećem ajetu: “A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. ‘Šta vi radite?’, upita on. ‘Mi ne napajamo dok čobani ne odu’, odgovoriše one, ‘a otac nam je veoma star.’” (El-Kasas, 23) Obratimo pažnju na djelo i riječi ove dvije žene za koje neki mufesiri tvrde da su kćerke Šuajba, alejhis-selam. One svoju stoku čuvaju podalje od čobana i odbijaju je od vode kako se ne bi pomiješala sa stokom drugih pastira, jer bi se time i one s njima pomiješale, a bunaru će prići tek kada pastiri odu. Uz to, pravdajući se, naglašavaju da one rade taj posao, koji inače ne rade žene, samo zato što su prinuđene jer njihov skrbnik to nije u stanju: “…a otac nam je veoma star.” Uzvišeni Allah kazuje nam o ranijim poslanicima i čestitim vjernicima kako bismo iz njihovih postupaka uzeli pouku i za njima se povodili: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.” (El-Enam, 90) – 

Dr. Hakija Kanurić / www.el-asr.com