“Zar krugovi” i oni koji im se pridružuju

Džini i đavoli, također, postižu nadmoć i nanose štetu nad onima koji se pridružuju Zar krugovima i onima koji ih organiziraju. Na ovim okupljanjima, koja se, navodno, održavaju u cilju izliječenja, žene se okupljaju na određenom mjestu, a džini diktiraju svoje zahtjeve onima koji organiziraju ove krugove, poput nošenja nakita i najljepše vrste odjeće, klanja određene vrste ptica i mazanje ženskih lica njihovom krvlju, paljenja svijeća, udaranja u bubnjeve, primoravanja žene da pleše na divlji i   mahnit način uz udarce bubnjeva na način koji ugađa šejtanu. Žena u potpunosti može biti zdrava, ali džini je mogu opsjednuti za vrijeme ovih zlih okupljanja. Uz sve ovo uzbuđenje, sirota žena misli da je njena bolest izliječena. Međutim, džini uskoro iznose nove zahtjeve. Često je čast žene oskrnavljena ovim okupljanjima.

Imam pismo iz Maroka od čovjeka koji je nekad organizirao ove krugove, iz kojeg ću, radi pouke, ukratko citirati neke djelove:

„Patnje koje prolazim od 1984. godine su me motiviraleo da napišem ovo pismo. Bio sam slabić. Iako sam bio učitelj i dobro obrazovan, govorio arapski i francuski, bio sam ovisan o alkoholu, imao sam nezakonitu vezu sa ženom i nisam klanjao. Od djetinjstva sam promatrao roditelje kako u našoj kući organiziraju Zar krugove. Razveo sam se od prve žene 1974. godine. Sa njom sam imao kćerku. Od tada su moji odnosi sa ženom bili nezakoniti. Ta žena je došla mojoj majci na tretman. Moja uloga je bila da sakupljam ptice, da ih zakoljem, da pišem za njih na svijećama i da pravim zapise.

Nakon deset godina, 1984. godine, počeo sam patiti od šejtanskog došaptavanja. Ako bih vidio dva čovjeka kako pričaju, pomislio bih da govore o meni i, obično bih se, bez razloga, sukobljavao sa ljudima. Ponovo sam se oženio 1985. godine. Tada sam počeo obavljati namaz i prestao piti alkoholna pića. Međutim, tada se desilo nešto drugo. čuo sam glas komšije, dok sam bio u svojoj kući, koji bi me uznemiravao i vrijeđao. Mogao sam čuti glasove njegove žene, a također i njegovih kćeri. Zatim sam čuo glasove svih komšija. Oni su me vrijeđali na najgori način, sve dok nisam izgubio strpljenje i s njima se počeo sukobljavati.

Osjećao sam se veoma nesređeno. Nisam mogao spavati. Postao sam mentalno nestabilan. Iako se moj komšija kleo da takvo nešto nije učinio, još uvijek sam čuo njihove glasove iako oni nisu bili u kući. Nakon nekog vremena, razveo sam se od svoje druge žene, s kojom sam imao dijete. Odao sam se alkoholu.

Petnaest dana kasnije čuo sam glasove koje niko drugi nije mogao čuti, čak i ako je bio u mojoj blizini. Bio sam primoran da se obratim sihirbazima. Koštalo me je puno novca, a nikakva olakšanja nisam osjetio. Jedan od ovih sihirbaza napisao mi je program spaljivanja tamjana. Neki su mi rekli da kupim kamilje grive i drugih stvari te da to zapalim sa tamjanom. Međutim, sve je to bilo bez koristi. Bio sam u veoma lošem stanju, konstantno sam osjećao anksioznost, patio od noćnih mora, čuo glasove i nisam jeo.

Nakon nekog vremena prodali smo kuću i preselili se u drugu. Glasovi me nisu ostavljali na miru. Nekada su mi prijetili, a nekada mi govorili da počinim nemoralna djela. Moj prijatelj mi je preporučio jednog sihirbaza kojem sam mu otišao, vjerujući da će mi pomoći. On mi je dao neka imena i rekao mi da ih ponavljam nakon svakog namaza. Učinio sam kako mi je rekao, ali pomoći nije bilo. (Preuzeto iz pisma poslatog iz Maroka šejhu Vehidu Baliju)

Zar ne vidite zlo i nemoral koji se dešava na ovim okupljanjima i kako džini postižu moć nad onima koji im se pridružuju, kao i nad autorom ovog pisma? Pazite se i nemojte voditi svoju žensku čeljad na ova zla okupljanja.

U ovom i sličnim slučajevima treba uraditi slijedeće:

1. Požuriti se sa iskrenim pokajanjem i isplakati se za svoje grijehe.

2. Otići nekom ko liječi Kur’anom Časnim i koji ispunjava uvjete koje ćemo navesti, da može liječiti Kur anom i čuvati se sihirbaza.

3. Namaz redovito obavljati u džamiji, u džematu.

4. Učiti jutarnji i večernji zikr, i vjerodostojne virdove koji su spomenuti na kraju ove knjige.

5. Svaki dan proučiti džuz’ Kur’ana, a suru Al-Bekare proučiti svaka tri dana u svojoj kući.

6. Prema mogućnosti davati sadaku.

7. Puno klanjati nafile, poput noćnog namaza i puno postiti.

8. Okreniti se Allahu, puno činiti dovu i tražiti vremena kada se dova prima.

Iz knjige: DŽINI I LJUDSKE BOLESTI, LIJEČENJE U SVJETLU KUR’ANA I SUNNETA
Autor: Dr. Halil ibn Ibrahim Amin