Kada Allah nešto odredi

Krenula sam bila na put sa djecom a bila je velika gužva na putu i jako puno udesa, koje su uglavnom izazivali pijani vozači. Zbog toga sam jako kasnila, a već se i noć bližila pa su me djeca molila da promijenim planove i da skretanje u Zenicu, zbog unaprijed dogovorene obaveze, odgodim za povratak kući. U trenutku kada sam pomislila da ih poslušam, osjetila sam nekakvu nelagodu u srcu, nekakvu hladnoću u tijelu koja mi se nimalo nije svidjela pa sam odlučila da ipak ne mijenjam planove. Na ulazu u Zenicu (s obzirom da sam išla druga po redu u velikoj koloni)usporila sam i dala signal drugima iza mene da me preteknu dok još mogu jer ja uskoro ionako skrećem pa mi nije ništa značila isprekidana linija i slobodna suprotna traka.

Kratko sam se zadržala u Zenici a zatim vratila te nastavila putovanje. Nakon par kilometara vidjela sam upaljenu policijsku rotaciju i prepoznala jedan automobil koji je ranije (prije mog skretanja u Zenicu) vozio ispred mene. Nalazio se ispod kamiona a hitna pomoć bila je tek stigla. Prizor je bio stravičan. Djeca su zahvaljivala Allahu da to nismo mi i po stotinu puta ponavljali: “To je onaj sto nas je pretekao u Kaknju!“

Nakon kraćeg zadržavanja, ponovo smo nastavili put pričajući kako Allah, s.w.t., određuje šta i kada će da se desi i da niko ne može izbjeći ono sto je njegov kader. Djeca su navodila neke primjere iz svog iskustva, a ja im to kroz Kur’an i Sunet objašnjavala značenje tih događaja. Podsjetila sam ih na drugu situaciju: kada smo se vratili nazad 10 km na put koji smo već bili prošli kako bi na njihovo insistiranje kupili jagode od ljudi koji su prodavali pored puta, nakon čega nas je (pri povratku na istom mjestu sa koga smo se ranije vratili) u zadnji kraj automobila udario drugi vozač i pobjegao sa mjesta nesreće.

Nakon 20 minuta, ponovo zastoj! Hitne se izmjenjuju jedna za drugom. Policija ne dozvoljava nikom da ide ni sporednim putevima ne objašnjavajući šta se zapravo desilo. Po jezivim zvukovima sirena hitne, policije i vatrogasnih vozila, moglo se slutit da se radi o nečemu nesvakidašnjem. Ubrzo su se stvorile nepregledne kolone automobila i nervoznih vozača koji su trubili bez prestanka, ali ni to nije rezultiralo ni najmanjim pomicanjem s mjesta na kome smo se nalazili…

Nakon dva sata, policajci su počeli sa preusmjeravanjem saobraćaja sporednim putem uz objašnjenje da je cisterna prosula gorivo i da je zbog klizavog puta došlo do lančanog sudara. Nailazeći pored mjesta nesreće, ja i djeca smo na trenutak potpuno zanijemili od prizora a zatim svi u jednom glasu uzviknuli: “Elhamdulillah, Allah nas je zaštitio!“

U dubokom kanalu pored puta nalazila su se 4 automobila, a na glavnom putu bila su još tri koja su se direktno sudarila. Stravičan prizor koji nikada neću zaboraviti ali ne samo zbog posljedica nesreće već činjenice da su to bili svi automobili koje sam ja propustila prije ulaska u Zenicu… Subhanallah, nema riječi kojim bih mogla opisat taj osjećaj. Vallahi, osjećala sam se kao da sam se ponovo rodila i dobila novu šansu za dobra djela.

Doista, koliko god da mi planiramo nešto ili se trudimo da izbjegnemo, nikada ne smijemo zaboraviti, da sve sto nas zadesi nije nas moglo zaobići a ono sto nas je zaobišlo nije nas moglo snaći, jer ima Onaj koji to određuje i propisuje, samo trebamo naučiti citati znakove i poruke koje nam Milostivi šalje, jer On kaže: “Reci: Dogodit će nam se samo ono sto nam Allah odredi, On je Gospodar nas.I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (sura Et-Tevba, 51 ajet)

Rekao je Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: “Trudite se koliko hoćete, samo znajte da će svako prokrčiti put do tamo gdje mu je suđeno.”(hadis biljezi Muslim)

Nađa Dizdarević