Duševni hendikep

To ti je ono kada, umjesto da izabereš pozitivu, izabereš da budeš mrgud. Kada, umjesto da poštuješ tuđe vrijednosti, izabereš da ih omalovažavaš. Što li je to tako❓ Obično to rade oni koji su svjesni tuđih kvaliteta, a svojih nekvaliteta i nesenzibiliteta.
“Ja nemam to što ona ima, zato ću – da bih odvratila pažnju sa svojih manjkavosti – opalit’ po tuđim vrlinama.” – vrlo često se na tome završava sva ta plitkost. I nije baš učtivo, jer tada insan sam sebi kopa jamu pokazujući svoje oskudno i pohabano duševno stanje.

Duševni hendikep je i to kada nemaš sposobnost da se raduješ tuđoj sreći. Zaista je čovjek, jedan vrli ashab, obradovan Džennetom (još na dunjaluku), jer je želio drugima ono što je sebi želio, jer prema ljudima nije osjećao ništa što bi narušilo lijepo mišljenje o njima. Imamo i hendikep zvani “kompleksi i predrasude”. Prvo se počnu javljati nesigurnost u sebe, sumnje, ljubomore… Zatim se sve to očita na jeziku i širi na druge poput otrova. S kojim pravom ⁉️

Duševni hendikep je i to kada na svaku različitost gledaš kao na prijetnju, ili ti – zaostalost.
Šta treba jednoj ženi da smatra pokrivenu mu’minku zaostalom samo zato što želi da stekne zadovoljstvo svoga Gospodara ?! Ili, šta treba jednoj mu’minki da se uzdiže iznad one koja ne nosi hidžab ⁉️ Nije od sunneta, NIKAKO ❗️
Digresija: realnije bi bilo da se zaostalom smatra ona koja prati modu i trendove otkrivajući svoje tijelo da bi dobila aplauz ljudi. Kojih ljudi? Pijanica, klošara, tek ponekog bliskog… znači onih koji ne zaslužuju da gledaju njeno tijelo. Opet, racionalno moramo sagledati: u kameno doba se skidalo i golokrako hodalo. Možda bi trebalo da se (za) pitamo u kojem dobu mi živimo, jer je u našem društvu sve više golotinje ! Pazite!, u predislamsko doba se smatralo golotinjom samo ako bi se vidio vrat. Tada su sve žene nosile marame da bi se zaštitile od pogleda ljudi, zatim da bi imale zaštitu od sunca.

Divna moja ženo, koju je Uzvišeni lijepom stvorio, Gospodar te štiti ponižavanja, zato ti nudi odjeću čestitosti. Naš Gospodar nam je stvorio tijelo, pa kaže: “I kakav je htio lik ti dao” (Sura el-Infitar, 8.) I udahnuo dušu u to tijelo, i sada, kao, nema se prava ispuniti pravo Gospodara koji traži da se tijelo, koje je On stvorio, pokrije i zaštiti od kojekakvih pogleda. Njegovo pravo je iznad svega, i Njegove granice i propisi se poštuju. Zato jedna žena, muslimanka, ne stavlja fokus na svoje tijelo, već se ističe intelektom i traženjem Allahovog zadovoljstva, ama baš u svemu. 🖤
Zapravo, jedna golema činjenica leži u tome da jedna savjesna žena/mu’minka iz poštovanja prema ljudima iz okoline pokriva svoje tijelo kako ne bi skrećala pažnju na svoje atribute. Dovoljno joj je da dobije “aplauz” i odobravanje od svoga Gospodara. Gospodara njenog srca i tijela. Njenog života.

🖤 Uzvišeni kaže: “Reci, moja molitva, moja žrtva, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova.” (Sura El-En’am, 162.) 🖤

Drage moje žene, bile pokrivene ili ne, radite na svojoj nutrini bar dva puta više i intenzivnije nego što radite na fizičkom izgledu. Na svom ponašanju i solidarnosti sa drugima, na tome da poštujete religijske konfesije, tuđe izbore i prava. Moje potpuno pravo je da nosim šta hoću, a na tebi je da ne vrijeđaš moje izbore. Ni ja tvoje, ni ti moje. Nerijetko pokrivena proziva otkrivenu i obrnuto. Čemu to ❓ Lijepom riječju se može sve ono što ne može vikom i netrpeljivošću.

Zaliječimo svoje duševne hendikepe vjerom i kur’anskim smjernicama, obraćanjem Allahu i traženjem samo od Njega uz sav trud koji On traži od nas. Zaista lijek leži u spominjanju Allaha. 🖤

Anela Fetić