Mi svi vjerujemo da ćemo stati pred Boga na Sudnjem danu i da će nas Bog ispitivati o našem životu na ovome svijetu. Zbog toga se zove Sud (presuda). Evo kako ga ja predstavljam:

 

Kad ja budem stajao pred Allaha, pred Boga, na Sudnjem danu, i Bog mi kaže: “Zašto nisi vjerovao da sam Ja postao čovjek i da sam umro na krstu zbog vaših grijeha? I zbog čega nisi vjerovao da je Biblija Moja objavljena riječ?” Ja bih rekao: “O Allahu, Ti si Gospodar i Stvoritelj Nebesa i Zemlje, Ti si jedini koji je bez početka i kraja, Savršeni, kako ja mogu samo pomisliti, a kamoli vjerovati da si ti postao slabašni čovjek i da si umro, i kako mogu vjerovati da je knjiga, koja je puna kontradiktornosti i neslaganja, Tvoja riječ, kad si Ti Sveznajući Stvoritelj?” Ako me Bog uzme i stavi u pakao, nikad neću vjerovati, niti jedne sekunde, da mi je pravedno suđeno. Nikada ne bih shvatio zašto sam zaslužio da budem kažnjen zbog slavljenja Stvoritelja Nebesa i Zemlje.

 

Hrišćani, kad vi stanete pred Boga na Sudnjem danu, i On vam kaže: “Kako ste mogli vjerovati da sam Ja, Stvoritelj Nebesa i Zemlje, postao smrtni čovjek? Kako ste mogli tvrditi da sam Ja postao ljudsko biće, da sam obavljao fiziolokše potrebe, da me je žena rodila, da sam razapet i da sam umro?! Kako ste mogli tvrditi za knjigu koja je puna kontradiktornosti i neslaganja da je Moja riječ?” Kada te Bog uzme i stavi u pakao, ti znaš da zaslužuješ da budeš tamo.