Jedna od najsadržajnijih dova

رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ

Gospodaru naš, podaj nam dobro na ovom i dobro na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! (El-Bekare, 201.)

Ovo je jedna od najsadržajnijih dova, ako nije i najsadržajnija. U njoj su objedinjena sva dobra ovog i budućeg svijeta. U dobra ovog svijeta, između ostalog, spada i to da čovjeku Allah dâ sve što mu treba: zdravlje, sigurnost, ugodan život, duševnu čistotu, poslušnu djecu, čestitu ženu, prostranu kuću, korisno znanje, činjenje dobrih djela, ugodno prijevozno sredstvo, reputaciju, a da ga usto sačuva od svakog zla: smutnje koja uništava, nemilih događaja, bolesti, kuš­nje, hrđavog morala, neodanosti vjeri, neposlušnosti djece, iskvarenosti supruge, netrpeljivosti komšija i prijatelja, teškog života, ubitačnih dugova, lošeg glasa…

Međutim, dobro na onom svijetu vrednije je, a to je zadobijanje Allahova zadovoljstva i ulazak u Džennet, gdje će se biti u društvu s vjerovjesnicima, poslanicima i dobrim Allahovim robovima. Usto, čovjek koji uđe u Džennet ujedno će se sačuvati kazne, Božije srdžbe i velikog poniženja i sramote. Eto zbog čega je ova dova tako sadržajna i dovoljna.

U predmetnom je ajetu očit dokaz da samo Allah, dželle šanuhu, daje sre­ću, ono što je milo daruje i ono što je neprijatno otklanja. I zato će Gospodar poštedjeti briga i neprijatnosti onog čovjeka koji vjeruje u Njega i lijepo se prema Njemu odnosi, popravit će njegove prilike i sačuvati ga strašne kazne na ovom i bolne na budućem svijetu.

Allah nas u ovom ajetu uči da Mu upućujemo koncizne, sadržajne dove pomoću kojih molimo za svako dobro, a utječemo se od svakog zla, i da je vrednije biti pošteđen kušnje a zahvaljivati se, nego biti iskušan pa se strpjeti, i da je poželjno tražiti spas od nedaća, i da čovjek može tražiti dobra ovog svijeta kao što može tražiti dobra ahireta. U ajetu je dokaz da je traženje spasa od kazne nešto najveličanstvenije što čovjek traži od Allaha, tim prije jer se dobri ljudi mnogo boje kazne i strepe pred njom, pa im se srca smekšaju. Sveznajući je Allah objavio:

“Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći” (Alu lmran, 192). Dok je, govoreći o suštini spasa na ahiretu, rekao: “…i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio... “ (Alu Imran, 185)

Kad razmišljamo o ajetu: “Gospodaru naš, podaj nam dobro na ovom i dobro na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (El-Bekara, 201), moramo primijetiti ljepotu izraza “dobro” na oba mjesta, i čovjek teži ostvariti svako dobro, te se ovaj izraz ne može ograničiti na pojedina dobra (njegovo je ograničavanje proizvoljan sud), izuzev ako postoji vjerodostojan hadis koji to ograničava.

Allah, dželle šanuhu, uputio nas je i zapovijedio da Ga molimo samo zato da usliši naše dove. Pjesnik zapisa: “Bože, da mi nisi želio dati ono čemu se nadam i što od Tebe, Darežljivog, tražim, Ti me ne bi ni uputio da Ti se molim.”

Neka čovjek zato bude duboko svjestan djelovanja dove i njezine velike, plemenite koristi po čovjeka. I još nešto! Trebalo bi učiti one kur’anske i hadiske dove, one su vrednije i bolje, jer na njih nas je uputio Allah, Koji zna tajne i ono što se pomisli.