Zašto baš meni?

“Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a jos niste iskusili ono sto su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali ? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: ‘Kada ce vec jednom Allahova pomoć ?!’ Eto, Allahova je pomoć, zaista, blizu!” ( El-Bekare, 241. )

Iskušenja su sastavni dio života svake osobe, samo što mi to često ne vidimo. Jer, uvijek je vlastito iskušenje najveće i najteže. I često najviše boli. Kada je insan iskušan ima osjećaj da je jedini. Da niko više nije iskušan.

Ono što također često kažemo, a ne bismo smjeli jeste pitanje:  „Zašto baš meni?“ Ma koliko iskušenje bilo teško i bolno, nemamo pravo izgovoriti ovu rečenicu. A znate li zašto? Zato što je svako iskušenje od našeg Gospodara i On najbolje zna zašto nešto dadne Svome robu. Niti jedno iskušenje nije vječno, niti jedno iskušenje nije bez razloga, i niti jedno nije teže od onoga što možemo podnijeti. Jer svako iskušenje daje Onaj koji nas najbolje poznaje, i Onaj koji nas najviše voli. I svako iskušenje vodi nekom višem cilju, nečemu novom. Svako iskušenje je sa ciljem, a neki od ciljeva jesu približavanje našem Gospodaru i ojačavanje naše duše u borbi sa prolaznim- kako bi zaslužili vječnost. Džennet. I Allahovo zadovoljstvo.

Ma koliko strpljivo podnosili neko iskušenje, ako se stalno žalimo i negodujemo- to znači da nismo zadovoljni Allahovom odredbom. Da se nismo pomirili sa onim što On odlučuje, i da nismo ispravno shvatili posljednji imanski šart: „Da sve biva (i dobro i zlo) Allahovom voljom i određenjem“. I sve dok sa zadovoljstvom ne shvatimo ovaj imanski šart i dok ne budemo prestali prigovarati na ono što nas zadesi- naš iman nije potpun.

Svaki put kada nam naumpadne ovo pitanje sjetimo se sljedećeg:

1. Da Allah iskušava one koje voli. Da bi im povećao stepene kod Sebe. I da bi ih udaljio od dunjaluka a približio Sebi.
2. Da su najveća iskušenja na dunjaluku imali Allahovi Poslanici, zatim oni njima najbliži a onda i dobri robovi Allahovi.
3. Da smo možda učinili (svjesno ili nesvjesno) neki grijeh koji je kod Allaha velik makar se nama činio malen. Pa da nas naš Gospodar hoće na ovom svijetu kazniti kako bi nam umanjio ili otklonio kaznu na Ahiretu.
4. Da smo možda nekada pomislili o nečijem iskušenju kako nije veliko- pa nas Gospodar istim ili sličnim teretom iskušava.
5. Da smo se možda nekada nekome svjesno ili nesvjesno (makar i samo u duši svojoji) narugali, a „On zna uistinu svačije misli.“ Pa nam Gospodar Pravedni uzvraća istom mjerom.

Neka ovo budu naši odgovori na pitanje „zašto baš meni ovo iskušenje“. I neka ovi odgovori u nama pobude:

1. Što više zikra, dobrih dijela i namaza.
2. Što više salavata na Poslanika s.a.v.s.
3. Što više istigfara (traženja oprosta od Allaha).
4. Što više sadaka pa makar onih i najmanjih. (A i osmijeh bratu muslimanu je sadaka.)
5. Da preispitamo svoj hal. I ako nađemo kod sebe nešto od grijeha ili ruganja drugome, da to više nikada ne ponovimo.

Gospodaru naš, ne iskušaj nas sa onim što ne možemo podnijeti. Niti sa onim što će oslabiti naš iman i udaljiti nas od Tebe. Amin.

Halima Lj.