Nit’ me hvali, nit’ me kudi…

Gledaš me. I vidiš samo moj okvir. Ili moja djela. Ali ne vidiš moje srce niti vidiš moju nutrinu. Možda ti izgledam poput izvora čista, ali- možda je na dnu tog izvora talog koji ga zamućuje. Hvališ me- a ne znaš me. Možda vidiš s vana oštećenje na meni, ali možda ono nije zahvatilo unutrašnjost. Kudiš me, a ne znaš me. Nisi u mom srcu da znaš moj nijjet. Niti dobrog djela, niti onog drugog. Možda činim dobro da me drugi hvale, ili da mi se dive. A možda ga činim samo radi Njega. Ne sudi mi. Nije to tvoj posao. Vjeruj mi, ja ni sebi ne mogu da presudim. Jer često nisam načisto sa sobom. Nije što neću, već ne mogu.

Vidiš me u grijehu. Šuti! Zahvali se Allahu što nisi ti umjesto mene. I zamoli ga tajno da mi oprosti. Jer, ti znaš taj moj grijeh, a On zna stotinu tvojih. Pa sakrij moju sramotu, možda i On sakrije tvoju. Ili ti možda oprosti zbog mene. Ne znaš sa kakvim halom se moja duša bori. Možda ću zbog tog svog grijeha isplakati više suza nego ti zbog deset svojih. Rekoh ti, ne znaš me. Ne sudi.

Ako me vidiš u čudnom halu. Šuti. Skoni se. Ne osuđuj me. Ne znaš kakvo breme sudbine nosim na sebi. Niti znaš koliko ono boli moju dušu. „Ti bi ovako ili onako da si na mom mjestu!“ Ali NISI! Nisam ni ja na tvom. Zahvali se Allahu što je tebe moje iskušenje zaobišlo i šuti. Jer, mnogi se ogriješe a ne budu ni svjesni grijeha svoga. Pa ih stigne sutra, ili za mjesec ili za nekoliko godina. Ali stigne, vjeruj mi.

Ne zanosi se da hvališ moju pobožnost i moju čestitost. Niti da hvališ moje odijevanje i moje pridržavanje propisa. Otkud znaš da to sve nije moja maska? Ili možda sve to radim samo na površini a suština je daleko od mene. Vidiš me kako mi „sve ide od ruke“. Pa mi pozavidiš, pa uzdahneš. Hoćeš li da ti malo dadnem svoje breme da ga poneseš? Da vidiš koliko mi sve ide od ruke. Jer možda ti neće bit dobro u mojoj koži kao što ti se čini da je dobro meni.

Ne govori za mene da sam gubitnik. Nemaš pravo. Jer ono što je tebi gubitak možda je meni dobitak. I obratno. Vjeruj mi, ja ne znam ni šta je meni gubitak a kamoli da znam šta je tebi. Samo Jedan piše sudbine naše i najbolje zna koliko smo gubitnici a koliko dobitnici. Ne hvali me. Ne kudi me. Nemaš pravo niti jedno niti drugo. Samo Gospodar ima pravo to. Jer On nas Jedini istinski poznaje.

Gospodaru moj, nit’ želim da me hvale, nit’ da me kude. Niti ja njih. Jer dovoljno je čovjeku brige da se brine o svojoj duši.

Zato Te molim, učini nas od onih koji se brinu o sebi. Amin.

Halima Lj.