Izolacija
Do prije neki dan bijasmo slobodni, bezbrižni i “zauzeti”. A evo, već nekoliko dana svi skupa sjedimo u “kućnom pritvoru” ili “izolaciji”. Razmišljam kako odjednom ulice opustiše, okupljanja se obustaviše, sijela prestadoše, i odjednom vidjesmo da ne moramo živjeti onako kako hoćemo, već onako kako moramo. Do prije nekoliko dana smo i djecu izvodili, ali sada je djeci i starim izlazak potpuno zabranjen. Izolacija pak i nije toliko loša kao što nam se čini. Sjetila sam se Jusufa a.s. koji je nevin proveo dosta godina u zatvoru. Sjetila sam se i Poslanika s.a.v.s. i tri teške godine izolacije. A vjerujte mi, u poređenju sa ovo dvoje, naša izolacija i nije toliko loša!
Pričalo se do sada kako se nema vremena, gotov nikako. Pa tako muževi nisu imali vremena za supruge i djecu, supruge za djecu, djeca za roditelje… A što je najgore, svi smo imali najmanje vremena za Najprečeg, za Stvoritelja. Nije li nas On bez razloga vratio temeljima zdravog društva- našim porodicama, da ih uredimo u ovom vremenu “izolacije”? Nije li nam dao priliku da uredimo svoje živote i poredamo prioritete. A kad nur zasija iz naših domova, zasigurno će Njegovom voljom od nas pobjeći i korona.
Zaista nam ne bi trebalo biti dosadno. Jer, svuda oko nas su Kur’ani, smotane sedžade i naši najbliži koji su već godinama, željni naše pažnje, usmjeravali svoje oči prema nama, a mi ih jednostavno nismo vidjeli.
Eto nam prilike da dokažemo da nam nije potrebna samo džamija kao objekat- već da imamo džamije u svojim kućama. Porodični džemat. Da smo jedinstveni u svojim domovima. Da se naučimo saburu jedni prema drugima. Bez da nam svaki dan prođe sa stotinu galama i prepirki. I da dokažemo sebi- da nam je stalo do sebe, svoje porodice i najbližih. Jer, nikada ne znamo i bez ove korone- kada će nam melek smrti doći da nas obiđe. I koliko god bilo teško- toliko je ovo stanje i blagodat. Blagodat- ako je budemo znali iskoristiti.
Da:
- Popravimo svoj odnos prema Allahu dž.š.
- Popravimo svoj odnos prema Kur’anu i namazu.
- Popravimo svoj odnos prema supružnicima.
- Pokažemo svoju pažnju djeci.
- Iskoristimo priliku da budemo prema roditeljima onakva djeca kakvu od nas Gospodar zahtijeva.
- Da pomognemo jedni drugima, i počnemo više gledati jedni druge. Sa koronom i bez korone.
Pokušajmo da i mobitele minimalno koristimo- jer, nećemo puno iz ovoga naučiti ako i dalje jedni druge ne budemo vidjeli zbog “virtualnog” života. Pokušajmo biti najbolja verzija sebe- danas, sutra, sada.
I nezaboravimo riječi našeg Gospodara:
“Zar mislite da ćete ući u Džennet a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih su pogađale neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali govorili: ‘Kada će doći Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova je pomoć, doista, blizu!” (El-Bekara, 214)
Neka ovo iskušenje, ova opomena ili kazna probude u nama povratak Gospodaru i onome što On voli. Amin.