Zagrebački potres

Probudila me trešnja, ružna i zastrašujuća. Povikala sam: “Potres!” i pojurila da probudim djecu. To su bile sekunde, trčali smo sa 6. kata u pidžamama. Subhanallah. Tek poslije su mi koljena klecala. Vani smo proveli sate na klupi, na hladnoći. U međuvremenu su se dogodila još dva potresa. Čučnula sam ispred djece i zaplakala, u stvari nemoćna , u stvari slaba. Kud otići? Nemaš kud. Pobjeći se ne može od onog što nam Allah Uzvišeni dadne. Pomislih – klanjala sam sabah, hvala Allahu, zikrila. Šta da insan odgađa namaz a zadesi ga tako nešto i nastrada, a nije sedždu učinio svom Gospodaru? O kako samo slabi, kako smo mali. Kako se ljudi vežu za stvari, za ljude, za predmete, za namještaj, a sve to može nestati u sekundi, kao da nikad nije postojalo.

Djeci je bilo hladno i morala sam se vratiti po deke u zgradu. Nije mi bilo svejedno, ali znala sam da se na Allaha uvijek mogu osloniti. Samo da me obraduje lahkom smrću ako me zadesi. Trčala sam do stana i trpajući topliju odjeću i deke uzmem Kur’an da ponesem i kako me majka nazva da siđem brzo jer se očekuje još potresa, ostade mi Kur’an u stanu. Trčala sam u panici zbog djece. Kad sam shvatila šta sam zaboravila, počela sam plakati. Od svih predmeta, od svega što mi je trebalo da ponesem, to mi je ostalo. Ne znam šta bi ljudi uzeli sa sobom, da li isto, da l’ nakit, tablet, laptop… Nebitno. Meni je samo to trebalo. Sati su odmicali, morali smo se vratiti u stan, manja oštećenja su prisutna, ali to nije svrha ove priče.

Potresa je bilo oko 100 do sada, znatno manjih i nešto jačih. Prvo što sam uradila po povratku je – uzela Kur’an i spakovala u ruksak. Ništa drugo. Ako Allah dadne da se ponovi ovako, to ne smijem zaboraviti uzeti. Tu su riječi koje osvjetljavaju put kad si izgubljen, preplašen. To je vrijednost koja nije prolazna, kad bi samo znali. Razmišljajući šta bi ponijela sa sobom još, a da mi je bitno… To su knjige, zbirka hadisa, tefsir. Knjige – suho zlato. I opet sam počela plakati jer to ne mogu nositi u takvoj situaciji. Možda je to i smiješno nekome, ali znam da će me pojedini shvatiti. Zaboravili smo na znanje, na knjige. Rijetko tko kupi djetetu knjigu, sad je sve virtualno, laptopovi, mobiteli, skupe i prolazne stvari. Lažni sjaj. Da nas Allah tog sačuva. Zemlja se zatresla, Allahovom voljom. Kad bi samo pouku uzeli.

“Čitaj , u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onom što ne zna. Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se zaista svi vratiti!” (96, Al-Alaq)

Sestra I. Đ.