Komunisti i džamije

Komunisti su imali foru, i to je bila javna tajna, da neku od starijih i znamenitijih džamija „pod zaštitom države”, proglase potrebnom za restauracijom, pa bi poslali režimu odane firme da u džamiji ili oko džamije postave skele i započnu radove a onda bi sve to godinama stajalo tako da se vjernici opet godinama provlače između dasaka i eksera sa ciljem da im omrznu odlazak u džamiju.

Sjećam se da je rahmetli hafiz Smajil Fazlić (1909-1985) na hutbama pozivao čaršinlije da svojim prilozima pomognu renoviranje čaršijske dzamije ali se i to oteglo u nedogled sve dok jedan od čaršijskih bogatuna nije uhvatio hafiza za džube i upitao ga:
– Hadži hafize, kol’ko treba da se maknu ove skele!?
Hafiz ga je odmjerio očima od glave do pete, takav je bio, znajući da pitalac baš i “ne leti” u džamiju.
– Šta ja znam! Jesam li ja zidar ili hafiz? Treba bezbeli hejbet!
– Hadži hafize, kol’ko god treba, nek radovi počnu, ja ću sve podmiriti, reče, a onda gurnu povelik smotuljak hafizu pod džube.

Nekoliko mjeseci kasnije, rano ujutro, pred sami sabah, džematlije se uplašiše čovjeka koji je očito u pripijenom stanju spavao na ćilimu novorenovirane džamije. Neki od njih su čamili tu, čekajući hafiza Smaila da bahne niz čaršiju, da mu se požale, što su i učinili čim je hafiz ušao u harem džamije. Hafiz priđe pripijenom spavaču pa u njemu prepozna velikodušnog donatora čijim je sebebom glavnicom renovirana džamija, stavi mu oprezno dlan na čelo, pa na zaprepaštenje prisutnih naredi:
– Šta ste se zagledali! Pokrijte ga sa onom velikom postekijom u ćošetu, da ne nazebe, jutro zna biti studeno! Da nije njega bilo, još bi nam dzamija bila pod skelama!

Animirajmo ljude oko nas da budu društveno korisni i da dijele za džamije, ne smijemo nikoga podcijeniti niti izuzeti ili, ne daj Bože osuditi i otpisati! Neki griješni ljudi imaju posebno velika i džometna srca!

Fuad Seferagić

AKO VIDIŠ DOBRO KOD NEKOG ČOVJEK, POKUŠAJ TO POPRAVITI I ULJEPŠATI MU ISLAM KAKO BI SUTRA KRENUO PRAVIM PUTEM ! BUDI DOKTOR A NE SUDIJA !