Osluškujem da čujem njegove korake…
Dirljiv komentar koji je ostavila jedna sestra na našoj fb stranici…
Svako jutro sam svog muža s puno ljubavi, zagrljajem, njegovom torbom u koju sam mu spakovala hranu, piće za cijeli dan, i dovom dragom Allahu da mi ga čuva, ispraćala na posao. Odlazio je ujutro u 6h, a vraćao predveče u 18h. Imao je 54 godine i bio zdrav čovjek. 2.12.2019. je bio posljednji ispraćaj… Njegov nedolazak kući u 18h i nejavljanje na telefon mi je davalo čudnu sumnju i strah kao nikad. Klanjala sam dva rekata i obratila se dragom Allahu, ako mi priprema iskušenje, da mi podari snagu i uputu, da postupim ispravno onako kako će On biti sa mnom zadovoljan.
Zvala sam mehaničara, firmu, prijatelje. Tražili smo ga. Policija me posjetila i saopštila bolnu istinu. Po povratku kući, na pola puta, je dobio srčani udar i za kratko preselio. Od tog jutra kad sam ga ispratila na posao, nikad ga više nisam vidjela. Imam onu sliku kako sam ga ujutro ispratila na posao i uvijek ga čekam da se kući vrati. Osluškujem lift na našem spratu, njegov hod kroz hodnik kojeg poznam i da spavam, ključ u vrata i naš ponovni zagrljaj s kojim mu, čini mi se, pola umora otklonim. I tako čekam evo pola godine u neopisivoj bolnoj čežnji koja me lomi. I čekaću sve dok nas Milostivi Svojom milošću, inšallah, ponovo sastavi u džennetskim ljepotama ljubavi, gdje nema boli i tuge.
Gospodaru naš, podari nam Svoju milost, oprosti nam naše grijehe, uvedi nas bez polaganja računa u Firdeus Džennet, u društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Tvojih odabranih robova, sa našim voljenima, i da gledamo Tvoje plemenito lice. Amin Ja rabbil alemin!
Sestra Samka D.