Znaš samo jednu stranu…

Svjedoci smo u današnjem vremenu nesuglasicama među ljudima u svim relacijama koje nerijetko prelaze u sukobe, netrpeljivosti i kidanje odnosa. Bilo da se radi o supružnicima, prijateljima ili kolegama. Nakon što odnos bude prekinut pojave se dvije priče ili više njih, ukoliko u sukobu učestvuje više osoba. Svako sa sobom nosi vlastiti utisak na ono što se desilo. I svako prezentira svoje iskustvo na svoj način. Nešto je bliže istini, nešto dalje. Ili, nešto je istina, nešto laž. Ljudi su po prirodi radoznali (a nerijetko i zlonamjerni) pa mnogi vole slušati tuđe priče, prepričavati i o njima suditi. Bez istinskog znanja. Bez dokaza.

Slijedeći vlastitu strast nerijetko pogriješe, a vrlo često se i ogriješe od onu stranu koja je oštečena. Nisu ni svjesni koliko bola mogu nanijeti nekom insanu ako svjesno ili nesvjesno zauzmu pogrešan stav i osude onoga ko je ionako pretrpio mnogo štete. A s druge strane, možda su obje osobe (ili više njih) podjednako krive, svaka na svoj način. Zauzimanje pristrasnog stava, iz ljubavi, prijateljstva ili rodbinske veze prema jednoj strani- velika je nepravda.

Također, svaku osobu uglavnom poznajemo samo na jednoj relaciji, poznajemo samo jednu stranu osobe. Možda je neka djevojka divna prijateljica ali loša kći. Ili je neki mladić loš kao prijatelj ali divan sin svojim roditeljima. Isto tako, niko ne zna šta se dešava ili dešavalo među supružnicima. Možda je neka naša sestra u našim očima divna, ali kao supruga loša. Ili je neki naš brat divan prijatelj i komšija ali svojoj supruzi “kauboj”. Mi nismo s nekom osobom na određenoj relaciji i shodno tome nemamo pravo zauzeti isključiv stav, da je neko apsolutno dobar ili apsolutno loš, i da nije moguće da bude loš (odnosno dobar) prema nekome.

Jer, imamo i slučajeve kada neki muškarac izgleda grub, izgleda loš, međutim u svojoj porodici supruzi i djeci je kao mehlem. Ili žena koja je loša u komunikaciji sa drugima, ali je svom mužu radost.

Važno je reći i da, kada čujemo jednu priču, na osnovu nje ne može uzeti potpuni zaključak o događaju. Opet, znamo samo jednu stranu. Iako se čini kao sitnica, suđenje o drugome ili o odnosu među drugim ljudima je veoma loše, a posebno je loše ako se nađe kod vjernika. Jer, to nisu osobine koje krase vjernika. Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (sura Isra, 36)

Govoreći o vjernicima također kaže: “I oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.“ (sura Furkan, 72)

Ako ne želimo biti od koristi, ne ulazimo u ono što nas se ne tiče. Ako ne želimo izmiriti dvije strane, ne budimo radoznali. Ne dozvolimo sebi da sudimo- poznavajući samo jednu stranu. A posebno je važno da se čuvamo širenja vlastitog mišljenja o nekome drugim ljudima. Jer, time širimo opasnu smutnju i radimo klevetu i grijeh. Često stvari nisu onakve kakve izgledaju, ili nisu onakve kakvih im mi vidimo.

Sjetimo se samo slučaja potvore na Aišu r.a, o kojoj Allah kaže: „Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.“ (sura En- Nur, 15)

„One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.“ (sura En-Nur, 19)

Iz ovih ajeta vidimo koliko je opasno širiti glasine o nekome, suditi ljudima na osnovu vlastitog mišljenja ili se povoditi za samo jednom stranom priče. Ako već imamo potrebu da o nekom nešto kažemo, onda nek bude naše vlastito iskustvo kao npr.: „Ja tu djevojku poznajem kao dobru prijateljicu, ali ne znam kakva je kao kćerka/ supruga/ prijateljica nekom drugom.“

Molim Allaha da nas sačuva od toga da sudimo drugim ljudima ili širimo glasine o onome čemu nismo bili svjedoci. Amin.

Halima Lj.