Biti dobar ne znači biti budala

Kod velikog broja ljudi prisutna je pogrešna predstava o dobroti i dobrom čovjeku. Mnogi kažu: “Dobar i budala su braća.”, aludirajući na to da se ne isplati biti dobar jer te ljudi onda prave budalom. Takvom predstavom o dobrom i dobroti sebi žele opravdati da budu zlobni i loši onda kada im neko zgazi na žulj, tj. time tješe svoju savjest koja ih iskonski kori kada rade nešto loše.

Cijela ta predstava o dobrom i dobroti je izgrađena na pogrešnoj definiciji dobrog čovjeka i dobrote. Biti dobar čovjek znači da je osnova da prema ljudima postupaš lijepo, i da tuđe riječi i postupke tumačiš na pozitivniji način onoliko koliko može, te da praštaš. Dakle to je u osnovi, to je početna pozicija. Ali to NE znači zauvijek, niti i u svakoj mogućoj situaciji.

Dakle, prava definicija je: biti blag onda kada treba, a biti strog onda kada treba, oprostiti onda kada treba, a kazniti onda kada treba, popustiti onda kada treba, a zategnuti onda kada treba. Imati lijepo mišljenje o drugima, ali ne biti naivan. Drugim riječima: nadaj se najboljem, ali istovremeno budi spreman (i psihički i u svakom drugom smislu) i na najgoru opciju. Dobrota obuhvata sve ovo zajedno, i o tome govore sve knjige koje je Allah objavljivao poslanicima.

Mnogi islamski učenjaci su još od prije 1300-1400 godina govorili: “Nisam prevarant, ali me prevarant ne može prevariti.” [Ibn Kutejbe, Ujunul-Ehbar]

Uzvišeni je upravo i slao Objave da bi bile upute ljudima, jer je nužno da će se ljudi, ma koliko umni bili, razići oko toga kada je ta situacija koja iziskuje blagost, a kada ne, i trebat će im vodilja koja će presuditi. Posljednja Objava s kojom je poslat Muhammed, s.a.w.s., je vodilja čovječanstvu od njegovog vremena do Sudnjeg dana.

Zaključak: Da, budi dobar. Ne, to ne znači biti budala.

Ersan Grahovac