Ključni faktori koji utiču na ličnost djeteta

Učenjaci smatraju najvažnijim sljedeća tri faktora koja utiču na formiranje ličnosti djeteta:

1. porodična atmosfera,

2. položaj u porodici i

3. metode uvježbavanja.

Prodiskutirat ćemo ih detaljnije.

Porodična atmosfera

Porodica je prvo dječije okruženje i ono ima značajan uticaj na dječiju ličnost. Veza između roditelja predstavlja obrazac za sve ostale veze unutar porodice. Ako se roditelji jedno prema drugom odnose na način pun poštovanja, ljubavi, milosti, uzajamne tolerancije, brige i nježnosti, onda će sve te predivne kvalitete postaviti standarde za svakog člana porodice i odslikat će se na ličnost djeteta.

Discipliniranje djeteta je obostrana (roditeljska) obaveza. Otac ne smije podrivati majčine naredbe tako što se neće slagati s njenom odlukom u pogledu discipliniranja djeteta. Ako se roditelji ne slažu, onda otac prvo treba nasamo prodiskutovati to pitanje sa majkom djeteta. To se nikada ne smije činiti pred djetetom. U našim kontaktima sa muslimanskim porodicama tokom seminara o roditeljstvu i na islamskim konferencijama osvjedočili smo se dvjema krajnostima. Jedna krajnost je ta da očevi nekada insistiraju da nemaju ništa sa podizanjem djece i uopće ne pomažu majkama; oni čak ometaju dobro uvježbavanje tako što potkopavaju majčine naredbe pred djecom. Druga krajnost je da neke majke ne čine ništa korisno sa svojom djecom cijeli dan; dok djeca rade nešto što iziskuje njihovu pažnju, one im govore da sačekaju dok im očevi ne dođu kući. Oba ova stava su pogrešna. Odgoj (terbijet) je zajednička obaveza i oba roditelja moraju biti uključena u taj proces. Oni trebaju uspostaviti jasan plan odgoja koji je prostudiran, dobro osmišljen i oko kojega se oboje slažu. Odgoj ne smije ostati neisplaniran. Roditelji trebaju predvoditi proces odgajanja, a ne čekati da ih djeca svojim ponašanjem vode iz jedne reakcije u drugu.

Djeca posmatraju i upijaju stav porodice prema trošenju novca, prema dostignućima i ulaganju napora, prema postizanju uspjeha i davanju doprinosa, stav prema drugim rasama i prema različitostima. Biti fer prema svoj svojoj djeci i ne favorizirati nijedno od njih nad drugim pozitivno doprinosi razvoju njihovih ličnosti i važno je za zdravu porodičnu atmosferu.

Saradnja roditelja i članova porodice je još jedna pozitivna osobina koja pomaže djeci u razvijanju njihove zdrave ličnosti. Umjerenost u svemu unapređuje uravnoteženu ličnost.

Važnost ranog vjerskog uvježbavanja je dobro poznata. Zato je od suštinske važnosti praktikovati islam pred svojom djecom, uključivati i njih, te razvijati islamsku kućnu atmosferu što djecu približava Uzvišenom Allahu.

Djeca razvijaju iskustva sa društvom kroz povezanost sa svojim roditeljima. U svakoj porodici djeca imaju izvjesne zajedničke osobine i ona su odraz porodične atmosfere. Međutim, sva djeca iz iste porodice nisu nužno ista.

Položaj djeteta u porodici

Dinamika vezana za djetetov položaj u porodici je još jedan važan faktor koji utiče na njegovu ličnost. Kako smo već ukazali, dijete je u konstantnoj potrazi za načinom da se uklopi u porodicu. Naprimjer, u porodici koja se sastoji od oca, majke i djeteta, dijete uvijek uživa puno pažnje od svojih roditelja. Ono je prvo i jedino dijete i svo vrijeme u porodici roditelji imaju samo za njega. Ono primarno ima interakciju sa dvije odrasle osobe i, generalno gledano, dobija više nego što daje. Kada dođe drugo dijete, ono predstavlja prijetnju prvom djetetu. Ono je sada starije od dvoje djece, a pridošlo dijete je ono koje dobija više pažnje. Ali, dijete koje je rođeno je u drugačijoj poziciji od prvoga djeteta, jer ono već ima starijeg brata/sestru. Starije dijete sada promatra kako se novorođenčetu poklanja sva pažnja i, na temelju porodične atmosfere, ono će interpretirati tu pažnju na svoj način.

Sada počinje takmičenje za roditeljsku pažnju i prvo dijete mora pronaći način da zauzme svoju novu poziciju unutar porodice. Ako je porodična atmosfera ohrabrujuća, dijete će se prilagoditi ili ustanoviti sebi novu poziciju, kao dijete koje može pomagati i koje može dati veći doprinos od novorođenog djeteta. A ako se dijete obeshrabri, ono će odustati, možda se čak okrenuti ka nedoličnom ponašanju i izgraditi sebi poziciju lošeg djeteta, samo da bi dobilo pažnju koja mu je potrebna.

Rođenjem svakog djeteta nakon toga dinamika se mijenja i svako dijete treba da ponovo izgradi svoju poziciju unutar porodice. Neko dijete može odabrati da bude ono koje će djelovati, dok će neko drugo biti bespomoćno. Treće, pak, može imati ličnost ulizice i ulizivati se onome koje hoće pomagati ili onome lošem. Koju god poziciju dijete odabere, ona može formirati doživotni stav i navike.

Roditeljska saradnja je od suštinske važnosti da se omogući da svako dijete pronađe svoje mjesto unutar porodice na najmirniji i najbezbolniji način. Ako to roditelji znaju i shvate važnost zajedničkog djelovanja na poboljšanju situacije, oni mogu pomoći djetetu da pronađe korisnu poziciju unutar porodice.

Metode uvježbavanja

Metode uvježbavanja koje koriste roditelji kako bi podizali svoju djecu na pravi način su treći faktor koji utiče na ličnost djeteta. Metode koje se koriste za uvježbavanje djeteta imaju velik uticaj na razvoj njegove ličnosti. Ako su metode koje se koriste stroge i neuravnotežene, ličnost djeteta neće biti umjerena i ono bi moglo odabrati ekstremna ubjeđenja u svom zrelom dobu. Ako metode nisu popraćene praktičnim primjerima, dijete će uočiti kontradikcije između roditeljskih riječi i djela i neće ubuduće ozbiljno shvatati njihove instrukcije. Postoje osnovni principi odgoja, kao i islamske metode, izvedeni iz Kur’ana i učenja poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje roditelji moraju imati u vidu kada primjenjuju bilo koju metodu uvježbavanja. Ovi principi obuhvataju: povezivanje djeteta sa Uzvišenim Allahom, iskazivanje milosti, nježnosti, ljubaznosti i blagosti, naglašavanje pozitivnih postupaka kod djeteta, korištenje jasne komunikacije, pravednost, pomaganje djetetu da razvije vještine i obezbjeđivanje boljih alternativa za stvari koje dijete ne želi činiti. Što se tiče islamskih metoda uvježbavanja, pokazivanje primjerom i davanje uzora su na vrhu liste. Ostale obuhvataju: davanje lijepog savjeta, nagrađivanje ili kažnjavanje, izgrađivanje navika, korištenje prilika, korištenje vremena onako kako treba, pričanje priča i igranje raznih igara. Za roditelje je važno da razumiju uticaj koji ove metode imaju na ličnost njihovog djeteta kako bi bili oprezni u pogledu onoga što rade sa svojom djecom.

_______________________________________
Iz knjige: Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta – Dr. Ekrem Bešir i dr. Muhammed Rida Bešir