Mislio sam da je ona moja suđena

Kako sam upoznao svoj “okean”

Sigurno ste kao i većina ljudi u životu u nekom trenutku osjetili bol zbog neispunjene ljubavi, bila ona na dozvoljen ili zabranjen način. Sigurno ste nekad pomislili “Ja Rabbi, ne mogu da živim bez ove osobe. Kako da nastavim bez nje(ga) ?”. Sigurno ste osjetili tu prazninu u srcu, osjećaj nemoći, slomljenosti, bili ste spremni dignuti ruke od svega, niste vidili dalji smisao života.

Subhanallah na kakve misli insan dođe zbog nečega dunjalučkog, što je prolazno, što ne traje ni kao treptaj oka u poređenju sa vječnošću u Džennetu ili Džehennemu. Takav je nažalost bio i moj slučaj. Prije otprilike godinu i po, upoznao sam putem društvenih mreža sestru u vjeri. U početku nisam znao ni kako ona izgleda, nije imala fotografije lica dostupne, a privukao me je njen odnos prema vjeri, njen ahlak, razmišljanje, ponašanje. Toliko smo sličili jedno drugome, da sam mislio da ne postoji bolja osoba od nje, da je ona moja suđena. Kako sam samo bio u krivu. S obzirom na veliku udaljenost između nas (preko 140km i 3-4h vožnje) i moju finansijsku situaciju nismo se mogli viđati uživo. Ali planirali smo upoznati se i stupiti u brak kada ja steknem minimum uvjeta. Vrijeme je prolazilo, insani se vremenom zavole, zbliže, iako jedno drugo nisu uživo ni vidjeli.

Nakon godinu i po, još uvijek nisam bio u mogućnosti stupiti u brak, a njena patnja i čežnja je bila sve veća, a naročito zbog problema koje joj je stvarala njena porodica. Nisam mogao više da je posmatram u tom stanju, želio sam da joj olakšam, da se konačno spasi od svega, te sam predložio da pokuša upoznati nekoga iz svoje blizine, ko je bliže, ko joj odgovara i sa kim bi se mogla konačno smiriti, ako ne može mene više da čeka. Tako je ubrzo i bilo. U kontakt sa njom je stupio kolega iz srednje škole. Momak i cijela njegova porodica su u vjeri, njegove sestre pokrivene kao i ona, zaposlen, živi u njenoj blizini, spreman za brak. Postepeno smanjujemo komunikaciju i kroz mjesec dana za bajram saznajem da će vjerovatno ubrzo otići za njega, ali ne i kada tačno. Najtužniji bajram u mome životu. Taj dan smo posljednji put razgovarali, halalili jedno drugome, poželjeli sve najljepše, a samo Allah dragi i mi znamo koliki je bio bol u srcu kod oboje i koliko su bile teške suze toga dana, kada znas da volis insana i on tebe, a da ga moraš napustiti zbog njegovog dobra.

Treći dan bajrama, spremam se da krenem u grad, ulazim na facebook i vidim fotografiju nje u bijeloj vjenčanici, sa kumama pored sebe. Šok i nevjerica da se tako brzo sve desilo. Ona nikad ljepša i vedrija. Ja Rabbi, noge se odsjekle, srce tuče hoće da iskoči iz grudi i pukne od boli i tuge. Otišla je za drugog, izgubio sam je zauvijek. U jednom trenu se sve raspalo, sve što sam sa njom zamišljao, planirao, iščekivao, sada će neko drugi dočekati. Sada je ona draga nekome drugome, nečija voljena.
______

Nakon toga, danima bi dove i namazi završavali u suzama, tražeći izlaz od svoga Gospodara iz te situacije, tražeći da što prije izbaci iz srca i sjećanja onu koja mi nije bila suđena i da me što prije uputi na onu što je hajr za mene i sa kojom ću zajedno steći Njegovu milost i oprost i zaraditi lijepi Džennet. Često pomislim hvala ti na svim divnim trenutcima, Allah da vam podari hairli brak i da zajedno inšallah zaradite lijepi Džennet. Ostala si insan od prvog do posljednjeg dana. A bol ? Bol se postepeno smanjuje i inšallah uskoro će skroz proći. Napokon sam shvatio zašto islam zabranjuje bilo kakav vid “veze”, upravo zbog ovakvih situacija u kojima zapadnemo u bol i patnju. Shvatih konačno, da nije vrijedno patiti zbog nečega što je prolazno. Ipak je ovo dunjaluk, samo varljivo naslađivanje. Zar vrijedi zamijeniti vječnost za nešto što je privremeno ? Ne vrijedi, tako mi Allaha, ne vrijedi.

Allahu ekber, kako je samo istinito “….-Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas.” (El-Bekare, 216). Istina, nisam volio ovo iskušenje koje mi se dogodilo, nisam u njemu u prvom momentu vidio nikakav hajr, nisam bio zahvalan na tom stanju, Allah da mi oprosti. Ali zahvaljujući ovome iskušenje posvetio sam se više vjeri, konačno se srce smirilo, ne brine više za dunjalukom, niko ne može oduzeti moju nafaku i moju suđenu koju je Allah odredio. Krenuo sam proširivati znanje, više činim ibadete nego ikada i konačno osjetim slast u svemu tome jer “…onaj ko uradi koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko i trun zla – vidjeće ga” (Al-Zalzala 7 i 8).
__________

Kako sam samo bio u krivu da ne postoji bolja osoba. Upoznah skoro sestru u vjeri iz svoje okoline koja je prošla kroz mnogo teže iskušenje u braku, Allah da je nagradi na saburu. Naše poznanstvo je kratko, ali puno iskrenosti i stida. Zbližiše nas vjera, ista interesovanja, želje, planovi za budućnost i sličnosti iz naših prošlosti. Zbližiše se naša srca u ime Allaha. Oboje brzo shvatismo da ima još hajra oko nas, i da zbilja “Allah ti oduzme kap ali ti podari okean”. Oboje izgubismo “kap” koja je bila draga našim srcima, ali dobismo svoj “okean”. Okean koji je miran i tih, u kojem vidimo smiraj za naše duše. Okean kojeg se ne možemo zasititi gledajući u njegovo plavetnilo, a ni slušajući njegove talase. Okean kojem se možemo u svakom trenutku prepustiti i sa punim povjerenjem u njemu ploviti, bez trunke straha i sumnje da će nas taj okean u nekom trenutku utopiti i povući u svoje tmine. Nepregledni okean te svakodnevno iznenadi svojim skrivenim ljepotama i čudesima, pun života. A kap ? Kap koja stane na vrh prsta je isprao okean. Kap je nestala iz moga života. Ostala su samo sjećanja koja okean svojim talasima svakodnevno ispire kao stjenovitu obalu, koja se vremenom troši i na kraju potpuno nestaje.

Stoga draga braćo i sestre, ako je ikako moguće ne ulazite u “veze”, jer vrlo često uzrokuju na kraju samo bol i patnju. A ako baš morate neka to bude što kraće samo zbog upoznavanja pred brak. Znam da je takav vakat došao da skoro nije moguće oženiti se/udati bez upoznavanja određeno vrijeme i razgovora sa insanom. Ali čuvajte se, ne pravite moju grešku, ne gubite godinama kratko dunjalučko vrijeme na “veze” koje se u trenu mogu raspasti. Jedina dozvoljena “veza” između žene i muškarca je brak i dok to čekate ojačajte vezu sa svojim Gospodarem. On je jedini koji nam može pomoći i podariti izlaz iz svake situacije.

Dž. I.
_________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com / ili  putem naše FB stranice