Da li istinski volite svoju djecu?

Prije nekoliko dana me uistinu potreslo saznanje da je jedna mlada majka i supruga bolesna. Njenu bolest je uzrokovao stres koji je opet uzrokovan problemima u braku. Njen suprug je divan i požrtvovan otac koji s druge strane nažalost ne umije da bude dobar muž. Većinu svojih frustracija ispoljava na supruzi smatrajući da njeni osjećaji nisu bitni, jer – on je divan otac! Dijete ga mnogo voli. S njim je stvorio divnu vezu. Ali, majka (supruga), ona je manje ili nikako bitna. On ne obraća pažnju na njena osjećanja, ne primjećuje njenu tugu, suzu ni bol koju joj svjesno ili nesvjesno nanosi.

To je uzrokovalo da dijete nema funkcionalnu majku. Majka koja je neprestano depresivna, tužna i očajna ne može biti funkcionalna. Kod žena (barem većine njih), motiv za produktivnost i funkcionalnost jesu upravo unutarnja osjećanja. Kod nekih je potrebno da imaju minimum poticaja (sitnica koje ih čine sretnim) da bi bile maksimalno produktivne. A i sama nauka je dokazala da su žene emotivna bića.

Mnogo je bitno za djecu da imaju produktivnu majku. Svaki muškarac koji istinski voli svoju djecu neće činiti zulum njihovoj majci. Neće dozvoliti sebi da im uskrati ljubav i pažnju majke, jer ta ljubav je uistinu neopisiva i nezamjenjiva. Majčinu ljubav ne može nadomjestiti ni najbolji otac na svijetu. Sretna i produktivna majka je osnova zdravog umnog i emocionalnog razvoja djeteta. Žalosno je da dijete od nekoliko godina gleda svoju majku kako „tuguje i pati“ u uglu sobe. Žalosno je da to isto dijete svakodnevno gleda „izljeve bijesa“ oca prema majci koji mu se poslije pravda da je samo „bio ljut na mamu i da mama nije slušala“. Šta će to dijete naučiti o odnosima supružnika u porodici? Da li ovaj otac istinski voli svoje dijete?

Svaki otac i svaka majka trebaju imati na umu da istinsku ljubav prema djetetu pokazuju tek onda kada dijete poštede međusobne netrpeljivosti i svojih međusobnih problema. Svako dijete je najsretnije kada vidi sretne i zadovoljne roditelje među kojima vladaju ljubav i harmonija. Nismo ni svjesni koliko te male okice prate roditelje. Koliko su im oni uzor. Koliko su im skrivena bol ili otkrivena radost. I koliko se to sve na njih odražava u kasnijoj dobi.

Upravo u porodičnom okruženju gradi se ličnost i njeni odnosi s drugima. I upravo u porodičnom okruženju dijete se uči moralnim vrijednostima.

Stoga, voljela bi kada bi svaki muškarac (a i žena) razmislili koliko štete svome djetetu izlažući ga posmatranju nasilja i tenzija u porodici. Emocije odraslih (posebno majke) neminovno se prenose na dijete još prije njegovog rođenja. Primjetno je da su djeca čije su majke bile pod stresom u trudnoći i tokom dojenja dosta podložnija nestabilnim emocijama nakon rođenja. Ukoliko ne postoji funkcionalan brak (iako je žalosno da se muslimanski brakovi raspadaju uopšte), onda je bolji i razvod braka nego nezdrav porodični ambijent. I jedna od najvećih grešaka koje supružnici mogu učiniti jeste, ostati u lošem braku punom nasilja radi djece! Definitivno to nije dobro za djecu. Nije dobro za budućnost društva.

Ako volite vlastitu djecu sačuvajte im mir u dušama. Uredite svoj  bračni život na temeljima harmonije i ljubavi. Čuvajte svoju porodicu ljubomorno od svake vrste nasilja. I ne dozvolite sebi da budete negativni uzori vlastitoj djeci. Budite im najbolji uzori u dobru.

DA, i ne zaboravite da budete velikodušni prema majkama svoje djece. Jer, pod nogama vaših supruge je njihov Džennet. Zato ih čuvajte zdrave i sretne vašoj djeci.

Halima Lj.