Dug život proveden u griješenju

“Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili!”

 “A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi Onaj Koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? (Fatir, 37.)

Zanimljivo je kako nam Gospodar svih svjetova kroz kur’anske ajete slikovito opisuje stanja i reakcije ljudi na Sudnjem danu koji će spoznati da je sve apsolutna istina pa će kroz „jaukanje“ zavapiti Allahu dž.š. „činit ćemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili“…tj. molit će ljudi za povratak na dunjaluk kako bi drugačijim stilom života živjeli nego prvi put, ali povratka nema.

Uzvišeni Allah dž.š. koji nam je dao određeni životni vijek će tada podsjetiti sve one koji se kaju i koji se žele vratiti ponovno na dunjaluk na apsolutnu istinu: “A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi Onaj Koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli…“

Kako je naš Gospodar Milostiv prema nama pa nam kroz kur’anske redke kao najbolje životne savjete podsjeća i upozorava i želi da iskoristimo dunjalučki život i životni vijek kako bi postigli „vječni spas“  te da je bilo dovoljno vremena tokom našeg  životnog vijeka za uzimanje pouke i razmišljanje, a mnogi danas kao najveći izgovor i opravdanje zbog nepraktičnog življenja islama u životu navode kako nemaju (dovoljno) vremena, neki kako nisu dovoljno svjesni.

„…a bio vam je došao i onaj koji opominje?“

Mufessiri i islamski učenjaci su različito tumačili ovu kur’ansku konstataciju „a bio vam je došao i onaj koji opominje“, pa mnogi navode da su sijede vlasi „onaj ko opominje“, a Abdullah ibn Abbas smatra da se ove Allahove riječi upravo odnose na životnu dob od 60 godina.

Zatim se navodi hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah neće prihvatiti ispriku onom čovjeku čiju smrt je odgodio dok nije doživio šezdeset godina.” (Buharija)

Dakle, najveće kajanje na Sudnjem danu bit će zbog naših provedenih života ukoliko nisu bili onakvi s kakvim će Gospodar svih svjetova biti zadovoljan i najveće jaukanje i vapaj, najčešća dova nesretnih na Sudnjem danu bit će da budu povraćeni na dunjaluk kako bi imali priliku drugačije živjeti nego što su živjeli. To im neće biti udovoljeno.

Ali još uvijek imamo takvu mogućnost, privilegiju i priliku, dok je duša u nama, zato nam je Gospodar iz Milosti Svoje ukazao kroz ove kur’anske opise stanja i reakcije na Sudnjem danu kako bi nas na Pravi put pozvao.

Džaba sve dunjalučke slasti, privilegije, benefiti i uživanja kada nas snađe ono o čemu Kur’an govori, a mi nismo živjeli islam u svome životu.

Kako to Gospodar u časnom Kur’anu ističe: „Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati išta od slatkog života koji su provodili.“? (EŠ-Šu’ra, 205-207)

Kur’an tako precizno i jasno govori o našem životu na ovome svijetu i sva opravdanja ili izgovori koja ćemo ponijeti sa sobom sa ovoga svijeta bit će neosnovana i sučeljena sa kur’anskim čvrstim argumentima koja će nas podsjećati na blagodati životnog vijeka.

Zato kada su upitali Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Koji čovjek je najbolji?”, on je odgovorio: ”Onaj kome Allah podari dug život, pa ga on provede u činjenju dobrih djela.” Zatim je upitan: ”A koji čovjek je najgori?”, pa je odgovorio: ”Onaj kome Allah podari dug život, a on ga provede u griješenju.” (Ahmed i Ed-Darimi)

Alem Crnkić