Životna borba jedne naše sestre
Imala sam tešku saobraćajnu nesreću prije šest godina u kojoj sam polomila karličnu i stidnu kost, sva rebra te je jedno plućno krilo bilo oštećeno. Vilicu sam takođe slomila, ruku na tri mjesta i imala sam jak udarac u glavu. Bilo nas je 9-ero u autu a ja sam jedina nastradala. Po izlasku sa traumatologije operisala sam ruku te samovoljno potpisala izlazak iz bolnice jer mi je dijete, moja kći, imala teške psihičke i govorne posljedice jer je bila sa mnom u autu.
Po dolasku kući, moj život se promijenio. Dragi i Milostivi Allah mi je dao novu priliku da budem majka i supruga. Prohodala sam bez fizikalnih terapija i psihičke podrške muža i porodice, samo Allah, moja kćerka i ja. Počela sam u mislima da klanjam, tako je krenula moja borba koja je trajala tri i po godine. Dijete sam izvela iz traume koju je imalo. Moje dijete je sada, uz Allahovu pomoć i volju, bez psihičkih problema. Unazad tri godine željela sam se pokriti, ali mi muž nije odobravao a nisam imala ni podršku svoje porodice.
Prije godinu dana sam rekla mužu da mi namaz i vjera u Allaha otklanja bol, ali on se nije složio s tim. Bilo je problema te je poslije napustio kuću. Borila sam se da ga vratim. Pošto sam ostala sama sa djetetom, odlučila sam se pokriti. Molim dragog Allaha da me sačuva predrasuda ljudi. I dalje nisam naišla na podršku porodice i supruga koji je još zvanično moj muž na papiru.
Allahu sam zahvalna što mi je vratio moje oči, uši, ruke, noge. Sada sam, eto, sa svojom kćerkom, i nezaposlena, ali uz Allahovu pomoć doći će i to. Vječna robinja dragog Allaha i ponosna majka jedne divne kćeri.
Fb stranica: Oaza Tuzla
_________
_________
Danas, poslije sabaha, prišao mi je jedan Arap, taksist, kojeg poznajem, i rekao da mi želi nešto ispričati pošto sam ja iz Bosne. Počeo je kazivati kako je sinoć povezao jednu ženu i tek što su krenuli, u njegovom taksiju počeo je učiti akšamski ezan, pa je žena upitala da li je musliman i kazala mu da je i ona muslimanka iz Bosne. Tokom vožnje malo su pričali o dunjalučkim stvarima, a pošto je između akšama i jacije vrlo malo vremena, a relacija kojom treba da je vozi traje više od jednog sata, on se uplašio da mu može proći vrijeme akšama pa je nju upitao da li ima nešto protiv da on klanja na jednom parkingu.
Ona se složila i on je klanjao pored auta, a ona je ostala u autu. Kad se vratio u auto, imao je šta vidjeti: ona je tako plakala da nikad nije vidio da neko tako plače. Kada ju je upitao zašto plače, rekla mu je da nikad nije klanjala, da je roditelji nisu učili niti islamski odgajali, a uvijek je nešto osjećala prema tome. Tada joj je on rekao da ćemo mi iz džemata biti sretni da joj pomognemo u tome. Subhanallah! Šta reći!? Blago onome čije srce nije zamrlo, u kojem još ima ljubavi za Allahovu vjeru!
Senad Topčagić – USA
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
