Nezadovoljstvo vlastitim izgledom

Ti si unikat

Zanimljiva je pojava kod većine osoba, nezadovoljstvo vlastitim izgledom. To je posebno izraženo u periodu adolescencije, podjednako i kod muškaraca i kod žena. U tom periodu i jedni i drugi teže ka fizičkom „savršenstvu“. Nerijetko, ta težnja ih odvede u veće i manje grijehe. U tom periodu je izražena i želja za dopadljivošću drugima, te želja za uljepšavanjem koja rezultira višesatinim boravkom na ogledalu. To je plodno tlo za šejtanovo djelovanje i mnogu omladinu odvodi u propast, a mnogi se tada susreću i sa urokom, opsjednutošću, sihrom i sličnim problemima.

Ovaj tekst želim posvetiti adolescentima, ali i svima onima koji su nezadovoljni svojim izgledom. Prije nego što osudite tekst, zamolit ću vas da ga pročitate. Ne pišem vam ovo kao kritičar, već kao neko ko vam želi pomoći da prihvatite sebe sa svim prednostima i „mahanama“. Želim da shvatite da ste unikat stvoren kao kreacija Gospodara svjetova.

O stvaranju čovjeka i njegovom izgledu Uzvišeni Gospodar na više mjesta govori u Kur’anu: „On vas oblikuje u matericama kako On hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!“ (sura Ali Imran, 6)

Iz ovog ajeta jasno vidimo da niko drugi osim Njega ne stvara naš lik i naš oblik. „Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.“ (sura Tin, 4)

Drugi ajet govori o savršenstvu ljudskog izgleda, kao jedne od najljepših kreacija Gospodara.

Kako posmatrati sebe u ogledalu?

Prije svega trebamo biti svjesni da je naš izgled dar od Gospodara. On nas je stvorio onako kako je On želio, sa razlogom. Biti nezahvalan na izgledu je čista nezahvalnost Gospodaru na Njegovom daru i miješanje u Njegovo stvaranje. Možda vidimo mahanu, ali zar nemamo toliko prednosti? Zar naš izgled nije ono što nas čini unikatnim? Također je veoma bitno da se ne uspoređujemo ni sa kim. Svaka osoba ima određene „nedostatke“, bili oni vidljivi nama ili ne.  Nekome se npr. naše oči toliko sviđaju, dok smo mi nezadovoljni njihovom bojom ili oblikom. Isto tako se ne trebamo uspoređivati sa onima koji su uložili mnoštvo novca da bi izgledali kao „porculanske lutke“. Takve osobe su neprirodne, izvještačene i „zamaskirane“ lažnom i nestvarnom ljepotom koja je obmana kako za druge tako i za njih same.

Ako se već želimo uspoređivati onda se uspoređujmo i sa onima koji nam se „ne sviđaju“. Htjeli ili ne, doći ćemo do zaključka da smo poprilično lijepi. Svoje mahane ne gledajmo kroz „lupu“. Fokusirajmo se na prednosti i budimo zahvalni na njima. Vrijeme uz ogledalo smanjimo na minimum. Ne mislim na minimum u smislu „neurednosti“ već da ga koristimo samo onoliko koliko nam je nužno potrebno. Bez zagledanja, promatranja. Time ćemo zatvoriti prostor urocima, opsjedanju i ostalim šejtanovim spletkama koje on, l.a., priprema za sinove Ademove od njihovog stvaranja.  Svoje slobodno vrijeme usmjerimo na korisno.

Svaki put kada nam se javi nezadovoljstvo ponovimo u sebi riječi „Elhamdulillah“. Uništavajmo „vesvese“ u korijenu. Ne dozvolimo šejtanu da djeluje. Imajmo na umu da je izgled samo okvir duše. On je ono što će jednog dana, ma kakav bio, propasti. Znamo da starost odnosi ljepotu, a u zemlji naše tijelo istrune. Zar da zbog toga ne budemo zahvalni Gospodaru?

Budimo svjesni da nam Gospodar nije morao dati ni blagodati koje posjedujemo. Imamo oči, žalimo se na njih. A šta da smo slijepi? Imamo nos sa kojim osjetimo čulo mirisa i udišemo zrak, a žalimo se na njegov oblik? Šta da ga samo na trenutak stisnemo prstima i zatvorimo protok zraka i mirisa? Sjetimo se svih onih kojima je Allah uskratio mnoge blagodati a oni su opet Njemu zahvalni i iskreno predani. Budimo i mi od zahvalnih, jer malo je robova Njemu zahvalnih.

Ne tudimo se da mijenjamo Njegov dar zarad dopadljivosti drugima. Iskrena ljubav je tek onda kada nas neko prihvati bez da se mijenjamo, sa svim prednostima i mahanama. Sve ostalo je „umjetno“. Ti si unikat Njegovog stvaranja. Ja. On. Ona. Svi mi. Uživajmo u ljepoti Njegovog stvaranja i u ljepoti raznolikosti, baš onakvi kakvi jesmo.

Halima Lj.