Neka te nebesa upoznaju
Uzvišeni Allah iz Svoje plemenitosti propisuje lahka djela i obećava velike nagrade, veliku platu na vagi dobrih djela. Allah voli da vidi roba u pokornosti. Allah nikoga od Svojih robova ne ispušta iz vida i nikoga ne ostavlja. Svi te mogu ostaviti, zaboraviti, iznevjeriti, a Allah stalno gleda u tebe. Allah te stalno podstiče i odgaja, a sve s jednim glavnim ciljem – da postigneš sreću na oba svijeta, da budeš od onih koji će ući u Džennet, a biti sačuvan Džehennema. Allah nam daje prilike da za lahka djela popravimo sebe, dopunimo račun dobrih djela i izbrišemo mnogo grijeha. Allahu ne treba naša pokornost, On ništa nema od toga. Stvorio nas je da budemo pokorni i sretni, vječno sretni, u Džennetu nastanjeni, i pomaže nas na tom putu, i traži od nas da postignemo Njegovu ljubav, da se približimo Njemu, a odaljimo od svega što nas udaljava od Njega, da bismo sebe usrećili. I onda nam On daje i više od toga.
Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, Allaha MNOGO spominjite i jutrom i večerju Ga veličajte”. Najbolji obavezni zikr je namaz. “Uspostavi namaz da bi Me se stalno sjećao” – da bih ti Ja stalno na umu bio, da bi na Mene mislio, da bi Me spominjao” Minimalni zikr bez koga nema Dženneta je namaz.
U mnogo spominjanja Allaha spada prije svega učenje propisanih zikrova pri propisanim povodima. Da naučiš sve ono što se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to primjenjuješ i da ti to postane rutina i da nakupiš ogromnu količinu sevapa i postigneš nešto bolje što ćemo kasnije spomenuti, a da nisi ni svjestan toga, da ti usputno bude. Zikr nakon buđenja iz sna, zikr prije ulaska u toalet, zikr nakon abdesta, zikr nakon izlaska iz toaleta, zikr nakon farz namaza, zikr kod ezana, zikr prilikom izlaska iz kuće, prilikom ulaska u kuću, prilikom sjedanja na prevozno sredstvo, ulazak u džamiju, izlazak iz džamije, polni odnos, i mnoge druge stvari. Jutarnji i večernji zikr da postane jutarnji i večernji obrok, to se ne ispušta, to se ne zaboravlja, mora nam biti normalna stvar.
Da bi ispunio ovu Allahovu preporuku, moraš prije svega naučiti, naviknuti se, primjenjivati ono što je propisano u datim vremenima i povodima, i znati da to nije sve. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pored toga preporučio zikrove, nekima odredio granicu, a nekima nije. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je znao po 12 000 puta dnevno izgovoriti “Subhanallah”. Ovo se ne postiže tako ćeš odlučiti “sutra ću zikriti 10 000 puta” kad te neko motiviše na dersu, već se to postiže polahko, sa laganim zalogajima, pa vremenom raste. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na jednom sijelu, dok priča sa ljudima, izgovorio usputno više od 100 puta “estagrifullah”.
Čovjek treba početi sa malo i odrediti sebi neki minimum koji može uraditi. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O ljudi, radite djela onoliko koliko možete, Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi, a Allahu najdraža djela su ona koja su konstantna, makar bila i mala.” (Buhari) Djela na kojima je čovjer ustrajan, koja ne propušta. Uzmi sebi u obavezu nešto malo, s nijetom da to bude minimum, pa da vremenom povećavaš.
Nije zabranjeno zikriti pred narodom, zabranjeno je zikriti radi naroda. I sunet je zikriti u društvu, kao što je sunet zikriti kad si sam. Kaže Allah Uzvišeni u hadisu kudsijj: “Ja sam prema Svome robu onakav kakvo on ima mišljenje o Meni. Ja sam sa njim kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi. Ako Me spomene naglas u društvu, Ja njega spomenem u društvu koje je bolje od njegovog društva.” Ljudima kad je nešto drago, insan kada je zaljubljen ide putem i pjeva, a ti voliš Allaha i hoćeš da te Allah zavoli, a najbrži, najlakši način da te Allah zavoli i da ti kasnije da ono što ni zamisliti ne možeš jeste da Ga puno spominješ. Allah te spomene kad god Ga spomeneš. Ako Ga spomeneš nasamo, Allah te spomene nasamo. Ako Ga spomeneš u društvu, Allah te spomene u boljem društvu. Bilo da govoriš o Allahu na bilo koji način, da širiš Njegovu vjeru, da pričaš o Njegovim blagodatima, ili da zikriš pred nekim jer je to tvoja rutina, nećeš da ostavljaš zato što si s nekim, a ne da bi se pokazivao. A koje je to bolje društvo kod Allaha? Meleci koji su Allahu fizički najbliži i najdraži, koji nose Arš i borave oko Arša. Ti meleci imaju dvije funkcije: da Allaha veličaju i slave, i da se pozabave vjernicima na najbolji mogući način – vjernicima koji Allaha mnogo spominju, i koji su se Allaha radi promijenili i Allahu pokajali i vratili.
Sama činjenica da tebe Allaha spomene je nešto što se ne može zamisliti i ne može se Allahu na tome nikad zahvaliti. Allah obećava i onima koji prisustvuju dersovima, gdje se uči islam, proučava Kur’an, da će na njih spustiti milost, smiraj, meleci, i da će ih meleci spomenuti kod onih koji su kod Njega. Allah će te spomenuti na nebu, ispred meleka koji će čuti kako te Allah spominje, pa će odreagovati onako kako ih je Allah nadahnuo, po pitanju tebe, kad tebe Allah spomene.
Posebno bih stavio akcenat na dvije vrste zikra koji su prijeko potrebni u našem vremenu: istigfar (traženje oprosta) – stotinama, hiljadama puta, jer nikad se više griješilo nije, i nikad se više nezahvalno nije bilo na blagodatima, a to je poseban grijeh; i salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allaha mnogo spominjite prvo farzovima, pa onda propisanim i slobodnim zikrovima, a posebno se posvetite jutarnjem i večernjem zikru. Ako takav budeš, dobićeš nešto što zamisliti ne možeš, što naš razum sada ne može da pojmi, i nismo svjesni šta čitamo i slušamo, i čemu treba da težimo.
Kaže Uzvišeni da ako tako budemo radili, dobićemo sledeće: “On vas blagosilja i meleci Njegovi”, a blagoslov je trajno povećanje dobra. Allah nas ne blagosilja (donosi salavate) samo kad mi donosimo salavate na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nego i kad puno Allaha spominjemo, kad tako živimo, i sve dok to činimo. Povod objave ovih ajeta je bio ajet koji je Allah objavio: “Allah i Njegovi meleci donose salavate na Poslanika. O vi koji vjerujete, donosite i vi salavate na njega” Pa je Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je čuo te riječi, rekao: “O Allahov poslaniče, ničim te Allah nije počastio a da je i nas u to ugradio.” A u ovom ajetu nema nas. Pa je Allah objavio prethodne ajete, pa sada imamo i mi priliku da se na nas salavat donosi. Ne moraš biti božiji poslanik da bi se na tebe donosili salavati. I ne donose robovi na tebe salavate, nego Gospodar Uzvišeni! Ako se zikrom pozabaviš, ako se navikneš, ako se na tome izgradiš.
Složni su islamski učenjaci da Allahov salavat na vjernike koji puno zikre znači da će ga Allah pohvaliti, a ovakav spomen nužno rezultira milošću i oprostom. Allah tada spušta Svoju milost i prašta grijehe. “Moja milost pretiče Moju srdžbu.” Tvoje stanje kakvo god je, umjesto srdžbe koju si zaslužio zbog grijeha, Allah ti spušta milost zbog zikra. Ako budeš od onih koji Allaha hvale, neće te kazniti, oprostiće ti grijehe.
Šta je salavat meleka? Meleci donose salavate na mene i na tebe ako Allaha puno spominjemo, i to kad čuju da te Allah spomene. Allah je to opisao: “Oni koji nose Arš i oni koji su oko njega, slave i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega, i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i Tvojim putem krenuli i sačuvaj ih patnje u vatri.” Ti spomeneš Allaha, Allah tebe spomene, ti puno spominješ Allaha, Allah tebe spomene i blagoslovi, i nadahne meleka da za tebe dovi, a Allah za tebe zna šta je najbolje, i ne traži od meleka osim ono što je najbolje, a najbolje što čovjek može dobiti je oprost. Zato mnogi ljudi kada iščekuju smrt, imaju samo jednu želju, samo jednu brigu, samo jednu preokupaciju – da mu Allah oprosti grijehe. Sve je drugo nevažno u tom momentu. Pa Allah nadahne meleke, najbliže Njemu, najdraže Allahu, da dove za vjernika kojeg je On spomenuo pred njima i da traže oprosta za njega. A ne bi ih nadahnuo da im ne želi ukabuliti te dove. I ne bi im dopustio da se bave tobom na nebesima, na vrhu kosmosa, na najvećim mogućim visinama, da tvoje ime se spominje, da meleci traže oprost, da ne želi da ti oprosti.
Allah spominje još jednu korist: “On donosi salavat na nas, i Njegovi meleci, da bi vas izbavio iz tmina na svjetlo” Šta je tmina? Sve što je haram, sve što je štetno, sve što ne valja. Šta je svjetlo? Sve što je dobro. Pa se kaže: svjetlo imana, tama kufra, svjetlo pokornosti, tama griješenja, svjetlo suneta, tama bidata (novotarije), svjetlo upute, tama zablude. Svaka negativnost koju imaš kod sebe, svako stanje s kojim Allah nije zadovoljan je tama. Allah upućuje vjernike zbog želje za vjerovanjem. Za uputu je potrebno dvoje: želja roba i htijenje, tj. odredba Gospodara. Svako dobro djelo za sobom vuče drugo dobro djelo. Kad promijeniš jednu osobinu, to ti olakšava da promijeniš drugu. Allah te zbog toga nadanjuje i oznažuje da možeš ići dalje, da možeš napredovati više. Allah kad te pohvali na nebu, i kada nadahne meleke da traže oprosta za tebe, kad hoće da ti oprosti – On te uputi i popravi. On te iz tmine na svjetlo izbavi.
Da obrnemo stvar. Imaš problem, iskušenje, grijeh, ovisnost, želju da i ti nešto ibadetiš a nikako ti ne ide? Povećaj zikr! Počni od najlakšeg. Ništa te ne košta, stalno možeš. Uvedi neki novi zikr i nastoj da bude konstantan kod tebe. Povećaj zikr ne bi li postigao ovo – da te Allah spomene! Pa će ti oprostiti ono što su tegovi na putu popravke svih nas, a to su grijesi, pa ćeš moći i nadahnuće te da ostavim loše i da kreneš dobrim. I onda vidiš kako sa Allahom Svemogućim nema nemogućeg. Odjednom sve možeš. Allah obećava da će te iz tmina na svjetlo izbaviti, da će te popraviti, da će te uputiti, ako Ga puno budeš spominjao.
Dobro, bio sam loš, sad sam dobar; moje ime nije odzvanjalo nebesima, sada odzvanja. Je li to sve, je li to cilj? Cilj je Allahovo zadovoljstvo, cilj je vječni užitak u Džennetu, cilj je gledanje u Allahovo lice, cilj je spoznaja da je Allah tobom zadovoljan i da nikad više srdit neće biti. I nakon što je Allah rekao da donosi salavate na nas, i da meleci dove za nas, i da nas izbavljuje iz tmina na svjetlo, nastavlja dalje i obećava onima koji Allaha puno spominju: “Pozdrav njihov, na Dan kad Ga sretnu, biće: “Selam!” Sretnemo Allaha, a On nas poselami. Opisuje se u vjerodostojnim hadisima, kada se dženetlije utope u džennetskim blagodatima, prenuće ih zvuk, glas Gospodara svjetova, koji će reći: “O stanovnici Dženneta, selam alejkum!” Pa će im se posle toga pokazati, pa će najvećim užitkom uživati.
Mi živimo za tri selama. Selam pri susretu sa melecima smrti koji će dobrog vjernika poselamiti. Drugi selam je kada vjernici budu prešli Sirat ćupriju i završili obračun na kantari i kad im se otvore džennetska vrata, pa ih meleci poselame. Treći, najbitniji selam, je kada te Allah poselami u Džennetu. Allah je učinio obaveznim da u svakom namazu tražiš selam sebi i svim dobrim robovima. Ko će dobiti ovo najprije? Oni koji Allaha spominju najviše. Svako djelo, ako se pomiješa sa zikrom, postaje vrijednije. Post je tjelesni ibadet, ali nije isti onaj koji samo ne jede i ne pije, i onaj koji zikri dok posti. Zato su najbolji oni koji najviše zikre, uz izvršavanje onoga što treba izvršavati.
Ono što je fascinantno ovdje je da moje i tvoje ime može stalno da odzvanja nebesima. Da Uzvišeni Gospodar može, hoće, voli i nudi da mene i tebe imenom spominje! I obećava milost i da najbolja stvorenja, bezgriješna, za tebe traže oprost. Uz to, nudi ti promjenu svakog stanja nabolje, i spas i mir i sreću i najljepši pozdrav, koji podrazumijeva gledanje u Njegovo lice i užitak u Džennetu vječno. Ako hoćeš da se mijenjaš nabolje, ako hoćeš da te Allah spominje, ako hoćeš da osjetiš sreću (jer ne može te Allah zavoljeti a da ti to ne osjetiš i da se to u tvom životu ne primijeti), ako hoćeš da meleci za tebe dove, ako hoćeš Džennet i spas od vatre, oprost i milost, gledanje u Allahovo lice, da te meleci na samrti poselame, da ti na Sudnjem danu bude fino, ako hoćeš da ti u kaburu fin jaran društvo pravi, da te nešto nosi preko Sirata, tanjeg od dlake, oštrijeg od sablje, da te meleci selamom dočekaju sa džennetskim vratima, da u Allaha gledaš, da te On selami – poslušaj savjet Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu, koji je dao ashabu koji ga je pitao da mu da nešto za šta će se čvrsto držati, pa mu je rekao: “Neka tvoj jezik ne prestaje biti vlažan od spominjanja Allaha, subhanehu ve te’ala.” U jednom rivajetu je spomenuto da je rekao: “Nemoj umrijeti a da tvoj jezik ne bude vlažan od zikra.”
Vallahi, neće se Allaha sjetiti na samrti osim onaj koji Ga se sjećao stalno tokom života, osim onoga kojem je to bila navika. Znaj za Allaha u blagostanju, znaće Allah za tebe u teškoći, a najveća teškoća su smrtne muke. Pa ko bude živio sa zikrom, Allah će ga podsjetiti na zikr kad mu bude najpotrebnije.
Jasmin Durić, prof.
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
