Kad žena ženi život uređuje

Malo kojoj ženi nisu poznate ovakve ili slične rečenice:

„Ja sam radila izvan kuće a stizala  sve i u kući. Sve mi je bilo “na svom mjestu”.

„Ja sam sama djecu podizala i sve mi je bilo kako treba.”

„Ja sam to radila, ovo davala djetetu, ja sam ovako, ja sam onako…”

 „Ja sam negdje nekada…”
_________

A ima i onih drugačijih, koje su upućene „previše urednim“ ženama:

„Radiš li ti išta, osim što kuću sređuješ?“

„Ne mora ti dijete uvijek biti uredno, pusti ga neka se malo isprlja…“

„Niko ti neće cijeniti tvoj rad…“

Po mjeri drugih, zaista, nije lahko živjeti. A još je teže imati potrebu samu sebe SEBI hvaliti, ili samu sebe opravdavati (iako nema potrebe ni za jednim ni za drugim). Mnogo lakše i bolje jeste svoj život prihvatiti takvim kakav jeste, a tuđi ostaviti. Jer, ti si ono što druga nije, a druga je ono što ti nisi. I svaka je u nečemu bolja, a u nečemu gora. Nije lijepo doći u tuđi dom (a pogotovo ne iznenada) i onda udarati na „komfor“ domaćice, na njene navike, njen način života i eventualno tražiti njene „mahane“. Nije lijepo pokušavati sebe „uzdignuti“ a ovu drugu ženu potcijeniti i staviti joj do znanja „da nije dobra“. Onako, usput, između redova. Dovoljno da ona shvati šta joj kazuješ. Nije ni od edeba, a kamoli od islama.

Kada posmatramo tuđe mahane, one su uglavnom velike kao slon. Naše nisu mnogo veće od mrava. Jer, nefs je čudo. Malo koja duša sebe kori, a još manje vidi svoje mahane kada se uspoređuje sa drugom. Valjalo bi znati da nisu bolje one koje drugoj ženi poručuju kroz gore navedene i slične rečenice:  “Ti nisi dobra majka.” Ili: “Ti nisi dobra domaćica.” Naprotiv, to ukazuje na „nekulturu“ i miješanje u tuđi život.

Svaka žena je u nečemu bolja. Svaka ima pravo da uredi svoj život onako kako želi i dadne prednost onome što želi. Svaka majka se trudi biti najbolja svome djetetu. I svako dijete je drugačije na svoj način. Niti jedna žena nema pravo drugoj „krojiti“ život po svojoj mjeri, niti uređivati tuđu privatnost.

Isto tako, svaka žena ima na čemu poraditi kod sebe. Tačnije- svaka ima onu stranu u kojoj nije „najbolja“. „Potcjenjivanje“ one druge neće nadomjestiti vlastitu slabost. Najbolje žene su one koje uređuju svoj vlastiti život, a zatvaraju oči na živote drugih žena. Znamo da je oduvijek bilo najlakše voditi tuđu bitku, urediti tuđu kuću i odgojiti tuđe dijete. Sa svojim, sve je druga priča. Niko kao žena ženi ne umije da bude „dušman“. Da ubija samopouzdanje one druge. Da je potcijeni i sebe boljom nazove. I „između redova“ joj život uređuje…

Halima Lj.