Lijepo mišljenje o ljudima je dokaz da je tvoja nutrina čista. Ako hoćeš sebe da ispitaš kakav si unutra, analiziraj kakvo mišljenje imaš o drugima. Prilazim li ljudima u osnovi sa lijepim mišljenjem, ili je kod mene sve pod nekakvom sumnjom, svako je belaj dok ne dokaže da je nevin. Ako prilaziš tako, moraš sebe liječiti. Lijepo mišljenje o ljudima je osnova naše vjere, pa su ljudi “pravi” dok se ne dokaže njihova krivica. 

 

Kaže Uzvišeni Allah: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, zaista su neka sumnjičenja grijeh.” Pa ćeš kroz te sumnje neminovno upasti u grijeh. Došlo je u hadisu kojeg bilježi imam Buharija u Sahihu, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dobro se čuvajte sumnjičenja, sumnjičenje je najlažljiviji govor.” Kad ti se nešto pojavi u srcu od sumnjičenja, nije govor, ali čim si posumnjao srcem, hadisom je to okarakterisano kao govor, jer čim si ta vrata sebi otvorio, to se lako reflektuje na čovjekov jezik i kaže ono što je u srcu. 

 

Sumnjičenje je ono što ti uđe u srce bez dokaza. Prvi simptom tog sumnjičenja jesu misli. Na primjer, ti si prošao pored čovjeka, a on brzo zatvorio gepek. Ti odmah pomisliš: “Sigurno u autu ima nešto što je problematično.” To problematično ti je od onoga što te ne napušta ni kad spavaš – šejtana. Čovjek ima pravo na svoju intimu, to što je zatvorio gepek ne treba tebe da zanima. Osnova je da imaš lijepo mišljenje. Sumnjičenje bez dokaza i argumenata je problematično. Čak i u situacijama kada čovjek kaže nešto što se može protumačiti na više načina. 

 

Zapamtite dobro: kada bi čovjek izgovorio riječi koje se mogu protumačiti na hiljadu načina, a 999 načina je zlo, a 1 način je hajr, ti si dužan da ih tumačiš po hajru. Dokle god imaju ta vrata otvorena, da čovjek nije jasno nešto rekao i da postoji mogućnost da je htio nešto drugo, na tebi je da ideš osnovom – da ljudi govore lijepo, da misle dobro. To je osnova, ubjeđenje, koju ne može promijeniti osim ubjeđenje poput njega. A je li ubjeđenje ako postoji mogućnost da je nešto drugo ciljano? Dok ima mogućnosti da je čovjek ciljao nešto dobro, čovjekova dužnost je da to tumači na ljepši način.