Naučimo nasu djecu da je mjesec ramazan poseban

Većina muslimanske djece, na žalost, veoma dobro zna kada je Nova godina, kada je Dan žena i još jako puno nemuslimanskih praznika dok nisu svjesna blagodati najodabranijeg mjeseca u godini-Mjeseca Rahmeta. Iako je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko oponaša jedan narod, od njih je.” (Bilježi Ahmed) Nije to njihova greška već greška roditelja koji se nisu potrudili da im ovaj blagoslovljeni mjesec učine posebnim, da im daju razlog za pamćenje! Potrebno je da takav odgoj pod hitno mijenjamo i da našu djecu još od malih nogu učimo vrijednostima odabranih dana, mjeseci… da ih naučimo da budu ponosni zbog pripadnosti najodabranijoj vjeri. Jer Milostivi Gospodar kaže: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.” (Al Imran, 110.)

Naša djeca moraju biti svjesna svoje vrijednosti, a to neće znati ako mi svojim primjerom ne pokažemo ponos zbog Allahove milosti prema nama. Kakva je naša uloga u našoj porodici jasno je opisao Najodabraniji Učitelj od svih, sallallahu alejhi ve sellem: “Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoja stada; imam/vođa, je pastir i biće pitan za svoje stado; čovjek je pastir svoje porodice i biće pitan za svoje stado; žena je pastir kuće svoga muža i biće pitana za svoje stado; sluga je pastir kuće svoga gazde i biće pitan za svoje stado; svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoje stado!” (Muttefekun alejh)

Ako naše stado ne razlikuje mjesec Ramazan od drugih mjeseci i ako se ne raduje njegovom dolasku kao najdražem gostu, tada teško nama kao pastirima na Danu obračuna kada će naše stado svjedočit protiv nas samih! Zbog toga, cijenjeni brate i draga moja sestro, učinimo ovaj mjesec posebnim za našu porodicu. Provedimo ga u ibadetu, dobročinstvu, zajedničkim kućnim aktivnostima i iftarima koji će ostat u sjećanju naše djece. Potrudimo se da naša djeca budu sretna i zadovoljna, da nauče suosjećat sa drugima koji su svaki dan gladni i žedni i život provode u postu.

Potrudimo se da sadaku, zekat i ostala dobra djela dajemo preko naše djece. Pokažimo im koja je blagodat izazvat osmjeh na licu unesrećenog. Neka im činjenje dobročinstva predstavlja zadovoljstvo a odvajanje od onoga što oni najviše vole bude sa lahkoćom bez imalo žaljenja.

Obavjestimo ih o poruci Sveznajućeg Gospodara: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.“ /Al Baqara 267./

Budimo im uzor u pozivanju na dobro i odvraćanje od zla. Neka se osjećaju više vrijednim kada urade neko dobro djelo i neka osjete grižnju savjesti ako pogriješe. Naučimo ih da sjede za serviranim stolom iščekujući vrijeme ezana i iftara kao da su i sami postili /ako ne poste/. Naučimo ih kratkim surama, dovama i zikrovima koje će, sa zadovoljstvom učiti u toku Ramazana u nadi da će im to postat navika i nakon bajrama.

Dozvolimo im da učestvuju u pripremanju zajedničkih iftara, sređivanju kuće, pomaganju majci… Pokažimo im da je ramazan mjesec solidarnosti sa drugima, počevši od članova svoje porodice. Neka naša djeca vide svoje roditelje sa povećanim zikrom, namazima, učenjem Kur’ana… neka osjete i nauče razliku između ovog, mubarek mjeseca i drugih mjeseci.

Naučimo ih da se raduju i uživaju u Allahovim blagodatima, da zahvaljuju i osjećaju vrijednost pripadnosti islamu bez imalo stida i straha. Ne dozvolimo da vrijeme iftara, sehura i iftarske dove, provedu pred televizorom ili u igricama jer će nam oni na Sudnjem danu biti svjedoci za nas ili protiv nas, a taj dan je doista veoma, veoma blizu!!!