Allah nam daje iskušenja da bismo Mu se vratili

Odrasla sam u porodici u kojoj se prakticira vjera i trudi se živjeti u duhu islama i po sunnetu Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Kada sam došla u djevojačke godine, šejtan me je nagovarao na ostavljanje namaza, neposlušnost roditeljima, slušanje muzike, neprikladno odijevanje… Prolazili su dani i mjeseci i godine kako je moja duša ogrezala u grijesima kako velikim tako i malim, svakodnevnim. Izlazila sam po klubovima sa prijateljicama, bila sam izložena raznim pogledima i sama sam svašta gledala, i sve je to utjecalo na moj iman koji se sve više smanjivao, a moj nefs se povećavao.

Jednog dana dok sam čistila kupatilo, osjetila sam snažno lupanje srca i nemogućnost da dišem, nešto me počelo stezati u prsima i vratu, ostavila sam čišćenje i uzela čašu vode da se napijem. Malo sam se smirila. Međutim, od tog dana nikako se nisam osjećala dobro. Bila sam iskušana zdravljem. Počela sam se jako znojiti svaki dan, drhtati i slabo spavati. Jednog dana leđa su me jako zaboljela do te mjere da nisam mogla da ustanem, ostala sam u sagetom položaju. Sada shvatam da je taj dan bio presudan za moj povratak islamu. Allah me iskušao zdravljem, jer Mu do tada nisam bila zahvalna na blagodati zdravlja. Moje noći su bile besane, moji dani crni, izgubila sam skroz apetit, samo sam ležala u bolovima i plakala. Sav moj život mi se vraćao u sjećanjima, svaka moja greška, svaki moj grijeh, svaka ružna riječ, sve sam tačno vidjela… Gadilo mi se i povraćalo, osjećala sam gađenje prema svom životu i svim svojim ružnim postupcima.

Prijateljice su me zvale napolje, ali sam odbijala da idem napolje i da se družim. Jednog dana ustala sam i abdestila se i odlučila pasti na sedždu Jednom Jedinome Gospodaru, Onome Koji daje život i smrt i bolest, a i zdravlje. Taj dan sam dugo, dugo klanjala i te večeri poslije jacija-namaza odlučila sam da učim Kur’an. Te noći sam klanjala i noćni namaz, moleći Allaha da mi podari zdravlje, plačući na sedždi jako. Nisam mogla kontrolisati svoj plač jer je to bio vrisak moje duše koja je ogrezla u grijehu i neposlušnosti Allahu i koja kuca na vrata Onome Koji mnogo prašta i voli oprost, Onome Koji će sve grijehe oprostiti Svojim robovima. Ubrzo nakon toga došao je i ramazan, moji bolovi su i dalje postojali. Odlučila sam da postim, i postila sam s lahkoćom. Svaki dan mi je bio ispunjen namazom, zikrom, raznim dovama.

Došla je i zadnja trećina ramazana. Ja sam neumorno tražila noć Lejletul-kadr. Sjećam se kao sada da sam otišla u džamiju 27. noć ramazana, svi u džamiji su klanjali skupa, nadajući se Allahovoj milosti i oprostu. Nikada neću zaboraviti osjećaj koji sam tada osjetila i spoznala Allahovu blizinu i milost. Te noći sam do sehura bila budna i dovila. Subhanallah, u Allahovu milost i volju i odredbu ne treba nikad sumnjati. Ujutru sam se osjećala kao druga osoba. Moji bolovi su nestali, mogla sam da sjednem, sagnem se, hodam pa čak i da trčim bez ikakvih bolova i smetnji u tijelu, a moja duša se osjećala tako čisto i rasterećeno. Poslije tog iskušenja, moj život i pogled na svijet oko mene i unutar mene se promijenio. Spoznala sam da nam Allah daje iskušenja da bismo Mu se vratili i hvala Mu na tome. Allah nam daje iskušenja da bismo bili zahvalni jer uistinu Allah voli one koji se mnogo kaju i koji su Mu zahvalni.

Sada sam udata i imam dijete, Allahovom voljom. Moj savjet sestrama u islamu jeste – namaz, pokornost Allahu, slijeđenje sunneta Poslanika, s.a.v.s., poslušnost mužu i roditeljima, što više zikra i nafila. Počela sam klanjati i duha-namaz, kao i noćni namaz. Za sve svoje želje spustim čelo na sedždu i oslanjam se samo na Allaha. Sestre u islamu, ne idite na more, već svoje muževe usmjeravajte na štednju novca za kurban, za sadaku. Odgajajte svoju djecu u islamu i skoncentrišite se na odgoj djece jer to je ono za šta ćemo biti pitani poslije namaza na Sudnjem danu.

Neka nas Allah sve učvrsti u prelijepoj vjeri islamu i da činimo djela koja vode Njegovom zadovoljstvu i sačuva nas od djela koja izazivaju Njegovu srdždbu!

Sestra L. A.