U paklu muzike, droge i kocke

Od ranog djetinjstva, od sedme godine počeo sam slušati rap/hip hop muziku. U to vrijeme tek je počela prodaja CD-ova, i ta vrsta muzike na našem jeziku se tek počela širiti. Bila je nepopularna. Od starijeg rođaka dobio sam skoro sve pjesme repera s naših prostora. Ta muzika je mene odgajala. Ponašao sam se i radio kako rade reperi. Od jedanaeste godine počeo da pišem tekstove, da repam, da crtam grafite… U pubertetu je sve to eskaliralo. Počeo sam ponekad da pušim travu, imao sam nekoliko snimljenih pjesmi, mnogima su se sviđale, stalno je bilo nekih cura. Imao sam problem jer sam radio te pjesme sa najboljim prijateljem za kojeg mi kažu da je bolje da radim sam, a i pored toga, moja sestra je puno plakala, pa sam privremeno odustao od snimanja, ali stalno sam repao i pisao tekstove.

Bio sam u dužoj vezi tokom srednje škole, a nakon srednje škole smo prekinuli, ona je varala, i ja sam varao. Ipak, volio sam tu curu, nakon te veze počeo sam i da kockam. Poslije srednje škole počeo sam da radim s ciljem da organizujem sve mogućnosti da mogu snimati muziku i unutar Bosne i van Bosne, i privatno. Zašto u Bosni? Radi upoznavanja i toka dešavanja unutar takvih krugova ljudi. Zašto van Bosne? Zato što kad imate autorska prava na pjesmu možete reći što želite i ne može se podnijeti tužba na pjesmu kad je to umjetničko djelo. To svakako donosi puno para. I zato što već postoje ljudi koji kontrolišu scenu, i ako se ne uradi produkcija pjesme dobro, neće proći. Zašto privatno? Zbog treninga i pripreme materijala za sljedeći album. Npr. snimanje završim kod kuće i mogu da pravim izmjene i doradu, a produkciju u izdavačkoj kući.

Šta god bih zaradio, trošio bih na drogu i kocku, i ta priča se dugo povlačila. Nastojao sam da prestanem kockati, ali nije išlo, a droga mi je svakako trebala kako bih pravio muziku. Dešavalo mi se da po tri dana ne spavam, odem na posao, a s posla dolazim kući, i repam. Glas doživljava različite promjene u tim procesima. Prvi dan, drugi dan, treći dan… Najtužnija stvar je bila kad sam čuo sabahski ezan i nastavio da repam, nisam stao, kakav mi je bio običaj prije, dobio sam mogućnost mijenjanja ritma kako god želim, i počeo još kvalitetnije da radim tu muziku. Bio sam prazan i jako depresivan. Što sam bolji, sve mi je teže. Imao sam i previše materijala za snimanje.

Onaj prijatelj je nastavio biti moj najbolji prijatelj, iako sam se ja i drogirao i kockao, i on je to sve znao, i opet bio tu kad je problem, bilo finansijski ili zbog tuče. A zapostavljao sam ga. On je već godinama obavljao namaz, i osnovao je porodicu. elhamdulillah.

Izlazi moj demo, dvije pjesme, nakon sedam ili osam godina nesnimanja pjesama. Znao sam da neću dobiti dobru produkciju, ali sam snimio kako bih se uozbiljio i ostavio kockanje i kako bih imao taj početak da izgleda neprofesionalno. Kad izađe album, imaš mogućnost da vidiš kako je to izgledalo prije profesionalne opreme. Smanjio sam kockanje, ali i dalje sam puno kockao.

Jednom prilikom dobijam u poruci od njega video klip Hajrudina Ahmetovića “Trenutak kada ćeš sresti svoju majku na Sudnjem danu”. Klip sam pogledao nekoliko puta. Kontaktirao sam ga da dođe i rekao mu kako bih volio da počnem obavljati namaz. Nisam znao kako se obavlja namaz. Bio je neopisivo sretan. Poslije sam sanjao da se autom vraćam iz Sarajeva kući, potpuno siguran da idem kući, poslije sam provjerio značenje tog sna, jer sam bio fasciniran, nisam nikad sanjao takav san. Značenje tog sna bilo je pokajanje ili vlast.

Početkom januara ove godine, prvi put sam svjesno, znajući šta radim obavio namaz. Uslijedilo je pokajanje i potpuno olakšanje, nikad mi u životu nije bilo ljepše, i nije bilo lakše. Smijati se i biti sretan nemaju nikakvu povezanost. Nema boljeg poklona Allaha od povratka Allahu.

Brat A. D.
_______________

Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura)