Okusila sam loš život i grijehe prije nego sam spoznala ljepotu islama

Rođena sam u kršćanskoj obitelji u kojoj je otac svakodnevno konzumirao alkohol, u kojoj nije bilo sloge, a ni poštovanja. Obilježavao se Uskrs i Božić, a sve to bilo je popraćeno alkoholom, a katkad i problemima i svađom. Vjere u našoj obitelji nije mnogo bilo, majka bi ponekad nagovarala da odemo u crkvu nedjeljom na molitvu. Mnogo sam puta išla, ali ne da bih se molila Bogu, već da bi nevoljno sjedila u zadnjim redovima, jer kršćanstvo mi nikad nije imalo smisla.

Kako su u kući bili stalno problemi, a ja željna ljubavi i pažnje, prvi put duhan probam čak u šestom razredu osnovne škole. Počinjem slušati muziku koja navodi na grijeh i već kao djevojka upadam u mutne vode. Kako sam izgledom mogla da zavaram za godine, to mi je omogućavalo da dobijem što zamislim. Početkom srednje škole upadam u još lošije društvo, društvo opojnih sredstava, društvo šejtana. Iskradam se iz kuće kako bih bila u zloglasnom društvu sve zarad toga da kažu kako sam opasna i loša djevojka, a u dubini duše dobrica željna ljubavi i mira. Majci sam krala novac i kad je odnos s njom postao sve gori, počinje da vjeruje u glasine o meni i vodi me na testiranje za drogu.

Tad joj rekoše da me ne dovodi naslijepo, već kad budem u takvom stanju. “Sreća” je bila uvijek na mojoj strani, no valjda je tako trebalo biti da okusim loš život i grijehe kako bih spoznala ljepotu islama. Kao maloljetna počinjem raditi nacrno u kafani, lažući za godine. Kada bi racija upala u susjedni kafić, a ja radim poslije radnog vremena čekajući da zadnje pijanice odu, noge su mi klecale jer sam tu kao maloljetnica bez lične. No, sve sam to vješto skrivala. U to vijeme sam imala momka Bošnjaka, koji je danas, hvala Allahu, moj muž.

Jednom prilikom vraćajući se iz kafane, u kolegicinom stanu s kojom sam stanovala, nalazim Kur’an. Umivam lice, perem ruke i noge znajući da moram  biti čista kad diram islamsku svetu knjigu. Zovem tada svoga momka i on mi kaže da prvo izgovorim za njim šehadet ne znajući da sam već tada postala muslimanka.

Problemi su se i dalje nizali, a ja u svom tom prljavom i ogavnom životu jedne noći padnem na pod i kažem: “Bože, Allahu, šta si već, izbavi me iz ovog pakla.” Allah mi je svjedok da nedugo zatim moj tadašnji momak, a sadasnji muž, dobiva dobar posao, ja prestajem raditi. Odlučimo baciti sve loše stvari i okrenuti se nabolje. On počinje klanjati, a ja čitati islamske knjige koje sam prije toga ukrala iz jednog stana u kojem sam stanovala. Vjerovatno su bile od stare nene koja je preselila. Svakim danom sam imala sve više pitanja o islamu, na koje sam nalazila odgovor. Sve je počelo dobivati smisao. Ubrzo sam prihvatila islam svim svojim srcem, i muž i ja okrenuli smo se vjeri.

Stavila sam hidžab, ponekad nosim i nikab i zahvaljujem dragom Allahu što mi je dao uputu, izbavio me iz paklenog života. Zahvaljujem Mu što me je spasio od lutanja i skinuo koprenu s očiju. I zato tebi, koji/a čitaš ovo, želim da kažem da su Allahova vrata uvijek otvorena, pokaj se dok nije kasno.

 Vaša sestra u islamu B.
_____________________
Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura)