Potomstvo

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može.“ (sura Eš- Šura, 49- 50)

Ovaj tekst želim posvetiti tebi. Tebi koji/ koja si uskraćena potomstva. Znam, u prirodi čovjeka je da želi potomstvo. Da čezne za onim što nema. Ali, ne očajavaj! Spusti svoje lice na tle, moli Ga. Sjeti se da je Gospodara svoga Zekerijja a.s. tiho zovnuo. I to po ko zna koji put. Nije nadu gubio, i nije odustao, iako mu je kosa bila sijeda a kosti oronule. I Gospodar mu je darovao sina. Ne gubi nadu. Njemu je sve lahko. Moli Ga. I ne dozvoli da se umoriš od dove. Dova je ono što može promijeniti sudbinu, ako On hoće.

Ne tuguj. Vjeruj da Ti on daje ono što je najbolje za tebe. Ne dozvoli da te ljudi uvrijede svojim pitanjima ili komentarima. Neka tvoj odgovor njima uvijek bude: „Volja Allahova, zar da se žalim na nju?“ Znaš li da nema ništa ljepše od zadovoljstva Njegovom odredbom?

Ovaj tekst pišem i tebi.

Tebi koji/ koja imaš kćeri a želiš sina, ili obratno. Voli Allahov dar, ne žali se. Uživaj u onome što ti je On dao, jer ukoliko zaboraviš zahvalnost- blagodati će proći pored tebe a da to nećeš ni primijetiti. Prirodno je željeti i dijete drugog roda. Ali, prirodno je samo dok ta želja ne postane opsesija i dok ne stvara ogromnu razliku u tvom odnosu ili ljubavi prema drugoj djeci. Ukoliko djecu jednog roda prezireš ili nikako ne želiš, onda u tebi imaju tragovi džahilijjeta a tvoja duša prezire Njegove darove. Od toga se moraš osloboditi.

Ženska djeca su milost, blagost i nježnost. Zar ih Milostivi ne štiti u Kur’anu? Zar On nije stao u odbranu njihovu? Zašto da prezireš žensko dijete kada je jedno žensko rodilo tebe, a drugo ti smiraj pruža/ ili si i sama žensko? Možda ćeš se sutra postidjeti svog prezira- onda kada ti kćerka otvori vrata, čak ako ti ih sin i zatvori.

Ako želiš sina/ kćerku, dovi. Dovi Allahu da ti podari dijete koje želiš, ali samo ukoliko je hajr za tvoj dunjaluk i Ahiret da ga imaš. I ne zaboravi da se prije dove Allahu zahvališ Njemu na djeci koju već imaš, i da ih ljubavlju i iskrenošću zagrliš. Da imaš dijete, ili da imaš dijete onog drugog roda- možda bi ti s njim došle kušnje sa kojima se ne bi mogao/ la nositi. Sjeti se da život nije uvijek onakav kakvim ga mi zamišljamo. Sjeti se da On bolje zna od tebe šta je dobro za tebe.

Okiti se zahvalnošću. Sve, i djeca i sve što je na Zemlji je prolazno. Ne vrijedi izgubiti Vječnog zbog prolaznih ukrasa.

A čak i da se ljutiš na Njega što ti ne daje nešto, pa opet niko ti ništa bez Njega ne može dati. Potrudi se da On bude tobom zadovoljan, a darovi Njegovi su svuda oko nas. I ne zaboravi da sačuvaš svoju dušu od zavisti. Da ne prezireš one koji imaju ono što ti nemaš. Jer, svaki insan vodi borbu za koju ti ne znaš. Možda, ma koliko ti se činilo divno- ne bi mogao/ la nositi tuđe cipele. Cipele sudbine.

Halima Lj.