ZIKR – suplementacija srca

Prolazeći, tako, kroz uzavrelu pustinju između Mekke i Medine, nemoguće je ne zapaziti koliko ima “bilborda” sa natpisima zikra:

🔸 subhanAllahi ve bi hamdihi
🔸 subhanAllahil ‘Azim

I mnogi drugi.

Doslovno, sve vrijeme si podsjećan na zikr, na dovu. To je ono što me je fasciniralo, ali i držalo budnom uprkos užarenoj i strahovito visokoj klimi koja na mahove “baca” u stanje transa.

Ah, ta pjeskovita pustinja je bila dom mnogima. Tom istom rutom je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, putovao pješice na hadždž, bez ijedne jedine olakšavajuće okolnosti kakve mi danas imamo. Prije su mjesecima putovali na hadždž, a mnogi su tu završavali svoj ovodunjalučki život. Sa šehadetom u srcu i na usnama, Rabbu se vraćali.

Njihovi ‘ibadeti i srčana predaja Allahu se ne može porediti sa našom danas, ni u snu. Zato mi teško pada kada mi govore da niqab, navodno, nije za današnji vakat. A, ako se mene pita – prije da nije bio za onaj vakat, jer da su imale pola naših uslova, one bi vjerovatno mislile da su već omirisale dio džennetske bašče. No, sva sreća da mi o tome ne odlučujemo. Ionako nam se, da Uzvišeni ‘prosti, sve svodi na olakšicu. Nemoj da bilo šta osaburimo, nemoj da kane znoj sa čela kad sunce Bosansko “udari” u glavu.

A poznam, hvala Njemu, i onih žena koje se raduju ljetu da bi, kako sa osmijehom kažu, više sevapa imale i obogatile svoj ahiretski konto tako što će trpjeti vreli ljetnji zadah dok se odvažno prekrivaju u Njegovo ime. Čast ih je poznavati i biti u njihovoj blizini. Više ne tražim, osim bogdu njihove blizine.

Helem, mi se još i borimo za nekakva prava žena sa hidžabom. Kojim hidžabom, ne mogu još da to odgonetnem? Zar taj hidžab, sa nacifranim crvenim mat karminom na usnicama, punđom koja vidljivo vodi borbu sa prednjim dijelom glave, od silnog zavežljaja tamo iza, nije identičan modnim odjevnim komadima? Što bi onda bio problem pojaviti se bilo gdje kao takva, ne razumijem? Ha krpica, ha mahrama sa jasno naznačenom svrhom da dočara ženinu ljepotu, dok se spušta niz taj nježni vrat, čije je otkrivanje u predislamski vakat značilo ništa drugo doli razgolićavanje. Hej, u predislamski vakat, ne za vrijeme spuštanja Objave.

Moje poštovanje prema tim ženama ne može biti upitno. Njihova ličnost je kod mene itekako uvažavana, ali i svih ljudi sve dok su ti ljudi – ljudi.

Dopustite da se vratim na temu iako ista, složit ćete se, nikako ne godi nefsu. Je li to onaj “hidžab” koji više otkrije (utegne obline) i više istakne ljepotu, nego što je, kako je Njegovom Riječju boldirano, ispravno – da hidžab ima za shodno da prekrije ženinu ljepotu od strančevog oka?!

Neka. Evo, neka im i bude; razlozi za takve tendenciozne radnje me i ne zanimaju. Ali, molim vas, samo nemojte govoriti svijetu da je to hidžab. Nije, niti će ikada biti. Kraj priče. Pozivam svaku vjernicu pokrivenu od do, onu koja nije pokrivena i onu koja je pokrivena, ali je “na Vi” sa pravilima odijevanja, da bude ljubomorna na kršenje bilo kojeg vjerskog načela, ali i da bude ljubomorna na sebe ukoliko iste ne poštuje kako treba. Svi mi griješimo, ali greške su tu da se popravljaju.

I svaka žena koja je iskušana trendovanjem hidžaba, odlaženjem do krajnjih granica nedozvoljenog uljepšavanja, neka zna da ima dovu, zikr, istigfar. To će je dovesti do korigovanja sebe, do čišćenja nutrine od raznih nakupnina crnih tački. A one koje to gledaju, neka ne atakuju, hinjski prozivaju pojedince, već neka savjetuju. Na individualnom nivou, ili edebom i svojim ličnim poštovanjem i pridržavanjem za norme oblačenja, po uzoru na odijevanje ummul mu’minin. Neka ne ogovaraju na sijelima, jer ne znamo mi kakav fitnet može nas povući u kavernu grijeha. Fitne haraju oko nas i moramo biti jedni uz druge. Vjernici su zidovi zgrada koji jedni druge podupiru.

U ovom vremenu različitih izazova, zikr nam je spas koji će održati naše srce živim. Nemoj samo da umremo prije nego nam smrt dođe, to ne. Zikr je otkucaj našeg života; njegova pulsirajuća uloga daje svježinu našem umu, njegujući naša čula. I koliko je iskren njegov vlasnik, toliko je i pitak taj ‘ibadet. Koliko je popraćen vjerodostojnošću iz Kur’ana i Hadisa, toliko je i ljekovit. Zikrom i čvrstim držanjem za Sunnet ćemo čuvati sebe od svega što muti razum, odmiče od Rabba, gura u ulicu sumraka i nemarnosti. Čak i kada čovjek posrne u neko momentu pri kušnjama, istigfar će ga vratiti na stazu koja garantuje mir i bolji položaj kod Gospodara.

Zar nije to svima nama jedna jedina briga na kraju jednog ugašenog dana, da legnemo na desni bok sa pitanjem na usnama:

koliko sam Mu danas bila pokorna, a koliko nepokorna?!

Pohitajmo u dvorce zikra, za bistriji pogled na život i što intenzivniji otkucaj u prsima.

Zikr. Zikr. Zikr.

Jedina prava suplementacija srca i čula.
Danas i sutra. Do Sudnjeg dana.

◾️ Anela F.