Vulgarizmi

Veoma teško mi bude kada vidim sestru sa hidžabom čiji rječnik je zaprljan prostim riječima i vulgarizmima. Isto i brata, čiji izgled odaje njegovu pripadnost islamu. Ne znam zašto, ali to dvoje mi je uvijek bilo tako nespojivo. Znam da svaki insan ima neku slabost, da svako ima svoj nefs. Međutim, protiv toga se treba boriti. Ono što je ružno kod nas trebamo odbacivati, i truditi se da naš izgled i naša djela ne budu kontradiktorni. Pitajmo se onako iskreno: zar priliči vjerniku da bude vulgaran?

Uzvišeni Allah u 53. ajetu sure Isra kaže: „Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“

U suri Ibrahim, u ajetima 24- 26, Uzvišeni Allah kaže: „Lijepa riječ kao lijepo drvo: korjen mu je čvrsto u zemlji,a grane prema nebu,ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili; a ružna riječ kao ružno drvo: iščupanom drvetu sa površine zemlje nema opstanka.“ 

Iz navedenih ajeta možemo da zaključimo koliki je značaj lijepih riječi i lijepog govora, a kolika je šteta i pogubnost ružnog govora i ružnih riječi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući vjernika je rekao: ”Pravi vjernik (mu’min) ne proklinje i ne vrijeđa, i nije vulgaran i nepristojan.”

Ma koliko se nama činilo da su naše riječi sitne, one su zapravo pokazatelj našeg imana ali ujedno i našeg odgoja i naše moralne svijesti. Uistinu vjernik treba da izbjegava sve što je ružno i vulgarno, a da njegov govor ukrašavaju lijepe i pristojne riječi. Time će se, osim po izgledu, razlikovati od drugih ljudi po pristojnosti i kulturi.

Kako se osloboditi vulgarnih riječi u govoru?

Jedan od načina jeste da svoj jezik zaposlimo ibadetom i učenjem Kur’ana. Osoba koja podigne kod sebe stepen spominjanja Uzvišenog Allaha i čiji jezik bude zaposlen učenjem Kur’ana- vremenom će osjećati stid da istim tim jezikom izgovara ružne riječi. Ibadet i Kur’an ne idu preko istog jezika zajedno sa vulgarnim riječima i psovkama.

Drugi način jeste da se maksimalno izbjegava društvo osoba koje psuju i govore ružne i proste riječi. Time štitimo svoj sluh od ružnog, a preventivno i jezik.

Treći način jeste da svaki put kada krenemo izustiti ružnu riječ ili psovku napravimo jedan predah i kažemo: „Estagfirullah“. Izgovaranjem zikra umjesto psovke uvodimo novu praksu: suzdržavanje od ružnih riječi i spominjanje Allaha Uzvišenog dok smo u srdžbi.

Također, mnogo je važno da ne pokazujemo loš primjer maloj djeci, da ih ne učimo psovkama i vulgarnim riječima, da im se ne smijemo i ne stavljamo ih u centar pažnje ukoliko izgovore neku psovku ili ružnu riječ. Od malih nogu, lijepim riječima i savjetima, potrebno je da djeci ukazujemo na lijepo i ispravno i da ih odvraćamo od svega što ne priliči jednom u duhu vjere odgojenom djetetu.

Lijepa riječ je ukras. Zamijenimo loše dobrim. A dobro uvijek pobjeđuje zlo.

Halima Lj.