Našla sam ljubav koju sam tražila

Nije li divno imati najboljeg prijatelja? Nije li divno svu tugu i radost reći tom prijatelju? Nije li divno kad znaš da će jedino taj prijatelj biti tu zauvijek? Svi mi prolazimo kroz neka iskušenja i lekcije, neki nauče, a neki ponavljaju isto gradivo tokom cijelog života. Mislila sam da ću ja biti ta koja će ponavljati ta ista gradiva.

Odmalena živim sa majkom i sestrom. Tu je bila i rahmetli nana, ali ona je otišla na bolje mjesto. Nana mi je bila sve. U njoj sam tražila ljubav. Ona me je odgojila. Ponosna sam što su me baš njene ruke odgojile. Meni i mojoj sestri davala je sve što je imala. Njena ljubav je bila neograničena, a i moja prema njoj. Kao porodica nismo bili u vjeri. Moje ime je bilo muslimansko i to je jedino što me je vezalo za islam. Išla sam u mekteb, ali nisam to smatrala toliko važnim. Naučila sam sve što se može naučiti u mektebu. Kada mi je nana umrla, cijeli svijet mi se srušio. Nju sam smatrala i majkom i ocem. Bila je moja ljubav. Zatim sam shvatila da to nije bilo to. Nešto je nedostajalo. Nisam shvatila šta.

Zatim sam ljubav počela tražiti u prijateljicama. Naravno, bilo je tu ljubavi, ali opet je nešto nedostajalo, pa sam počela tražiti ljubav u momku. Kad smo prekinuli, opet je nešto nedostajalo. U sebi sam pomislila: “Pa, Bože, gdje ja griješim? Ja sam osoba koja traži ljubav i koja će uvijek tražiti. Ali, šta to nedostaje? Šta nedostaje ostalim mojim ljubavima? Zar mi oni ne mogu dati ljubav koliku ja tražim?” Toliko pitanja, a nigdje odgovora u mojoj glavi. Toliko se toga desilo za mojih devetnaest godina da ne mogu da vjerujem da sam ostala udaljena od harama. A haram mi je uvijek bio blizu. Prijateljice vole klubove, alkohol i zabave sa muškarcima. Kako to da mene nije privuklo? Kako to da sam se nekako uvijek udaljila od toga?

Onda shvatim: to je On. On je Taj Koji mi može dati ljubav baš onoliku koliku ja tražim. Onoliku ljubav koliku rob ne može dati. On me voli i On je Taj Koji me je udaljavao od harama. Čekao me je da se vratim na sedždu. Predivnog li osjećaja znajući da mene može neko čekati. Greška mog života je što sam nanu, prijateljice i momka stavila na prvo mjesto. A subhanallah, On je trebao biti na prvom mjestu. Pokazao mi je da je On na tronu i da samo On može dati ljubav koju ja želim i samo Njemu mogu reći ono što bilo kome drugom ne smijem. Samo me On uvijek sasluša, znajući da jedino Njemu neće dosaditi moje priče. A On je najbolji u slušanju naših suza i naših želja. Pokazao mi je da je sve lažno na ovom svijetu osim Njega. Lažni su nana, i prijateljice, i momak. Samo na onom svijetu, koji je vječan, tu je jedina istina.

Uzeo mi je sve što sam voljela da bi mi pokazao šta je zapravo prava ljubav i šta je zapravo pravi prijatelj. Nakon ovakvog osvjetljenja i razmišljanja, odlučila sam se pokriti. Odlučila sam sad da ja Njemu pokažem svoju ljubav. Odlučila sam Uzvišenom Bogu biti pokorna. Toliko želim da Ga vidim u Džennetu da sam se čak odlučila za taj korak, za hidžab. Mislila sam da nikad neću postati pokorna Bogu. Mislila sam da nikad neću biti pokrivena djevojka. To je moja prva ispravna odluka u mom životu. Toliko ima problema u mom životu, ali tako mi Uzvišeni olaksa da od sreće kad-tad zaplačem, jer On čak pročita moju želju i bol kroz samo jednu suzu iz mog oka. I olakša u najboljem stanju.

Zar ovo nije ljubav, ljubav koju sam tražila devetnaest godina? Stvarno, On je savršen. Našla sam savršenu ljubav koju sam tražila.

Sestra A. D.